Ćipiko, Ivo - Pauci
Čim stupiše između stabala na užu putinu, bijaše im lakše, zasve da i ondje odasvud izbijaše vrućina. Kod Jurine ograde ustaviše se i pustiše živinu po starini, a oni pođoše po sadu.
Od to doba vele da je pedesetorostručio svoju glavnicu. Ivo je u hodu na ovo pomišljao i s time spajao i bijedu Jurine porodice i malo da ne svih drugih u selu.
Tih dana cijelo imanje Jurine porodice prodalo se na dražbi, kao obično u bescijen. Povrh načelnika niko se nije htio natjecati.
Ivo je slušao razgovor čeljadi koja se bijaše sastala u kući pokojnika, da mu odade pošljednju pomen, a Jurine riječi: „Valjalo bi providit”, izgovorene jedva čujno, živo ga taknuše.