Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Kad četvrto jutro osvanulo, dva su brata sestru izvodila. Ja kakva je cura Ljeposava! Kroz marame zasijalo lice, svatovima oči zasjenile od gospodskog lica i ođela; svi svatovi nikom ponikoše, i u crnu
Svi svatovi grozne suze liju, a najviše Milić barjaktare; đuveglija jadan naricao: „Zaručnico, mlada Ljeposava, tu li tebe suđen danak nađe!