Radičević, Branko - PESME
Pred onoga starog Mehmed-bega, Što mu rekâ da će danas doći Po šćer milu, po gizdavu Fatu, Da je vodi sebi za ljubovcu, Za vidjela rekao je doći, Sunce zađe, a Mehmed ne dođe, Niti jednog posla glasonošu, Da doznadu što je odocnio.
Radi čeljad, a Cveta nadgleda, Sad privata, a sad zapoveda, Ta vredna je, Bog je podržao, Pa Mileti za ljubovcu dao! Eto časti Srpčića starina, Čast gospodska pod nebom milina, Samo šteta, pobratime mio, Što ti divan tuna
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
granje — Kol’ko se je ašik učinilo, Triput je se Sunce zaigralo, Pa odvuče lijepu djevojku, Da je uzme sebi za ljubovcu — Od nje posta zvijezda danica. 8. Tri su cveta u gori cvetala, Do dva sjajna, treći potavnio.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Najposlije je | dan mladić obeća mu se ako mu da šćer za ljubovcu, i car mu bez odgovora obeća. Ovi mladić imaše čudotvorni prsten, te s njime kroza svijet, nađe aždaju, pa kad se
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
— one koje obeležavaju njihov različit odnos prema njoj (jedan će joj biti kum, drugi dever, treći će je uzeti za „vernu ljubovcu“), i ima se utisak da se tri pobratima — spremna za borbu i pogibiju, ujedinjena najdubljim prijateljstvom — samo utoliko
Momčila, il' ga otruj, ili mi ga izdaj, hodi k meni u primorje ravno, bijelome Skadru na Bojanu, uzeću te za vjernu ljubovcu, pa ćeš biti gospođa kraljica, presti svilu na zlatno vreteno, svilu presti, na svili sjediti, a nositi divu i kadivu i
Momčilove, pa on uze sestru Momčilovu, po imenu dilber-Jevrosimu, odvede je Skadru na Bojanu, i vjenča je sebi za ljubovcu. S njom lijepi porod izrodio, porodio Marka i Andriju, a Marko se turi na ujaka, na ujaka, vojvodu Momčila.
kneza; moli boga, moja dušo draga, da ti s' zdravo iz tabora vratim, tebe, dušo, dobra sreća nađe: uzeću te za vernu ljubovcu“. I odoše tri vojvode bojne: nji ja danas po razboju tražim“.
od Stambola, kod mora sam kulu načinio, po njojzi mi nitko šetat nema, a jošte se oženio nisam: pokloni mi šćercu za ljubovcu; ako l' mi je pokloniti nećeš, a ti hajde na mejdan junački!“ Dođe knjiga caru čestitome.
“ Pa što ću vam duljit lakrdiju: tu Ilija odvede đevojku, odvede je u bijelu crkvu, pa je vjenča sebi za ljubovcu; lijep porod s njome porodio: dvije šćeri i četiri sina; u mladosti šćeri poudao, u starosti sine iženio.
Dokle tvoji Kotarani dođu, hoće tebe Turci pogubiti; već jesi li, bolan, vjere tvrde da ćeš mene uzet za ljubovcu, da izbavim tebe iz tavnice?“ Veli njojzi Janković Stojane: „Tvrda vjera, lijepa đevojko!
“ Veli njojzi Janković Stojane: „Tvrda vjera, lijepa đevojko! Uzeću te za vjernu ljubovcu, doista te prevariti neću“. Kad to čula lijepa đevojka, spusti njega u tavnicu tavnu, pa otide na tananu kulu.
“ „Tvoja mi ga luba donijela, uzô sam je za vjernu ljubovcu“. Kad to čuo hajduk Vukosave, tad hajduka uvati groznica; al’ mu veli lijepa nevjesta: „A ne boj se, dragi gospodare!
Hajkunu đevojku, odvede je u zemlju Srbiju, dovede je u bijelu crkvu, od Hajkune gradi Anđeliju, pa je uze za vjernu ljubovcu.