Upotreba reči njegovijem u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— Pa šta veli? — pita Ivan. — Šta će reći — smeškao se Turčin — šta bi ti rekao da si u njegovijem godinama?... Hoće da se ženi, eto šta! Marinko se zacenu od smeja, a Lazar se okrenuo pa gleda kroz prozorčić napolje.

Matavulj, Simo - USKOK

VI Pošljednje noći godine 1815-e na vedru nebu sijaše pun mjesec i odsijevaše sa smrzla snijega po Lovćenu i po njegovijem obroncima i vrtačama.

Po njegovijem prostranijem hladovinama, što se iz daleka vide kao crne pjege, pase silna stoka, kreće se svijet, razliježe se pucnjava

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Po njegovijem prostranim hladovinama, što se u daljini čine kao male crne pjege, pod sjenovitijem kitama bukava, borova i vitijeh jela

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

” Ovo rekavši starac otide, a đevojke onda čudeći se njegovijem riječima prikuče se jami još bliže i stanu se u nju nadvirivati i razgledati je, dok se jednoj, koja je bila najljepša

ali dokle je još držala kraj od veriga i nije mogla kovčega da izvuče, dođe neko te je prevari da su Premudroga s njegovijem kovčegom zajedno već odavno ribe proždrle i da ga već nikad na suho izvući ne može, već neka pusti kraj od veriga, pa

ga sreća u carev grad i pred carev dvor, te sjedne sa štapom u ruci pokraj vrata od dvora, a prsten vjenčani s imenom njegovijem i njegove žene a careve šćere još mu je na ruci stajao.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

prvijem kolom oproštenika naiđe drugo u trpezariju, pa i ti ugrabiše mjesta u manastiru, jer svi žele da se odmore u njegovijem zidinama. Bakonja je stražio iza vrata prednje stričeve ćelije.

Noge mu presižu dušek, koji mu je toliko godina dugačak bio, a kako leži nauznak, dušek malo što nije uzak pod njegovijem širokijem leđima.

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

Svjetlošću mi vid očih poražen, veličestvom njegovijem čuvstva, te ja padnem na brijeg kristalni i zatvorim oči sa rukama; ne smijem ih otvorit nikako.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Po njegovoj nesreći on bijaše zaspao, te mu ona ponajlak snimi prsten s prsta, a svoj mu namače na prst, pa sa njegovijem prstenom te babi. Kada se baba dokopa prstena, peći će joj: — Hodi sjedi, dušo, za me na ovu kožu!

Ovo rekavši starac otide, a đevojke onda, čudeći se njegovijem riječima, prikuče se jami još bliže i stanu se u nju nadvirivati i razgledati je, dok se jednoj, koja je bila najljepša

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti