Ne postoji primer upotrebe reči cepencima
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Čaršijom se čuje žuborenje vode što teče olukom, a na ćepencima dremaju momci i drugi besposličari. I usred ove blagote, tišine i nekog poludremeža iskrsne on, Dimitrija, iz ma koje
Jer pred tom, Itinom, kasapnicom uvek ima po nekoliko njih muških, gde besposleni sede na ćepencima, puše, gledajući ili svet što drumom prolazi, ili one obešene čereke mesa i krvave direke od kasapnice, iskićene
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
decenija, izgleda da se preobrazila u crnu svetlost što je, neopažena, promicala duž silnih drvenih dućančića, sa ćepencima, u Staroj čaršiji.
Po ćepencima je bila izložena roba sa svih krajeva sveta, a trgovci su uglavnom bili Grci i Cincari, Jermeni, poneki Jevrejin a, pos
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
A posle se umiralo pod ćepencima i ćorsokacima od iznemoglosti, zime i gladi od koje se spasavalo prodajom poslednjih ostataka rublja i odela Arnautima.
kaldrmi uskom ulicom koja vodi kroz sred varoši i šljapkao po barama i spoticao se o noge vojnika koji su ležali pod ćepencima, cvokotali i ječali. Na samom zavijutku u sporednu jednu ulicu neko dreknu: — Ko ide?
Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN
Vidi se po jako izvučenom krovu i širokim ćepencima. Ulaz, vrata, od buradi katrana, naslonjenih poluga gvožđa, dasaka, gotovo zatrpan.
sunce odskočilo i obasjalo red dućana gotovo sve podjednakih, sa podjednako izvučenim krovovima, a uvučenim izlozima, ćepencima, da su izgledali kao da su pod jednim krovom. Šarenili bi se oni i odsjajivali obasjani suncem.
Sve obamire. Kaldrma bela, vrela. U dućanu, iza magaze hladovina. A nikoga po čaršiji, ćepencima. Samo sproću, gde je hladovina više vade, po kojoj od žege presušila voda jedva mili, metnuta vrata dućanska.
Prolaznici prolaze. Dućandžije, komšije, koji ispavani, posle ručka idu u čaršiju, da tamo na ćepencima sede, nazivaju im boga. Sa Mladenom se zdrave kao sa drugom, ravnim sebi.
Da se babi tako ona suviše vesela ne učini neugodna. I onda Mladen odlazi u čaršiju. Da tamo u hladu, na ćepencima sedi sa ostalim čaršilijama, razgovara se a da, sav srećan, misli kako se sada ona, Jovanka, sa Stojančetovim kćerima,
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Sva čaršija gleda za njom, i mimoprolazeći i oni što sede po ćepencima i šiju fustane i pamuklije; samo je pogledaju, mahnu glavom i grunu se u prsa i uzdahnu, pa šiju dalje.