Ne postoji primer upotrebe reči junace
Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
” — Onda svi oni đipe i veselo poviču: „Ej junače, zašto odavno ne kažeš nego nas plašiš?” Tu se nanovo ižljubimo i u̓vatimo veru, da ćemo se tući, i odma se dogovorimo
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
On pogleda oko sebe i vide svoje drugove. Harambaša mu priđe i uhvati ga za ruku. — Ejvala, junače! — reče i prodrma mu ruku. Pred njim i oko njega ležahu Turci. On smotri Zavrzana nad Sali-agom. — Harambašo!...
Pa, videći da Stanko ćuti kao zaliven, nastavi: — Bog mi je svjedok!... Tvoji jadi i moji su, junače! Izgubio si pobratima — evo ga!... Ja ću ti biti i drug, i brat, i... sve!... Ko je tebi natrunio, i meni je!...
Stanku zaigra meso. — Ja ću mu sutra na megdan izići! Vojvoda ga zagrli. — Hvala ti, junače!... Jeste Mujaga strašan, ali strašnije tvoje oči sevaju!...
Uze šaru, protre kremen malo noktom, pregleda kašikluk, pa pođe. — Hoćeš konja, junače? — upita ga Bogićević. — Da ti dam ja moga hata... — Ne treba!... Ja i Mujaga ćemo pešački!...
Daj mi ruku, vojvodo, da je poljubim! — Da se poljubimo, junače!... Da se oprostimo i alalimo!... Ja sam siguran da se više ovde na zemlji nećemo videti!... A starešina sam.
” — mislio je u sebi. Zeka mu još jednom pruži ruku: — Zbogom, vojvodo! — Zbogom, junače!... Zeka ode u šanac da naredi da se džebana iz šatora prenese...
Teodosije - ŽITIJA
A starac, uzevši reč, reče mu: — Žudna je ljubav roditeljska, junače, i veza prirode neraskidna, i milo jedinstvo s braćom i za jedničko življenje.
Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA
Za četvrt sata stigli su ga. Bećarov konj umoran. Bogzna otkud ga već juri. Opkole ga. — Dakle, tu si ti, junače? Dole s konja, to je krađen konj! Bećar videći latova sa pištoljem, nije mu na ino, mora da siđe. — ’De ti je pasoš?
Radičević, Branko - PESME
„O junače, ćuti, ne govori, Gledni samo preko onoj gori, Krasna li je, ko joj se ne divi! Tamo, tamo naša majka živi, Mi bi
“ Tako junak, a devojka zače: „Bogom brate, neznani junače, Ni sam, brate, ove gore vila, Ni me vila mladu odojila.
“ Ovo reče, ka izvoru ode, Lice umi, I natoči vode: „Sada idem, majka mene čeka, No, junače, ti si iz daleka, Jera misliš, kâ što reče amo, Da ovdena žive zverke samo, A ne znadeš sred ove gorice Bele
i trave, Bi utekla od goleme strave, — Cveta jedva da se s mesta mače, Čula rečcu, pa ovako zače: „Zdravo, brate, junače neznani, Zdravo bio kakono i znani! Što me pitaš, kazaću ti pravo, Pravo, brate, tako bila zdravo!
“ Ovo reče pa studencu ode, Lice umi i natoči vode. „Moram doma, majka mene čeka. No, junače, ti si iz daleka, Jera misliš, kô što reče amo, Da ovdena žive zverke samo, A ne znadeš sred ove gorice Bele
Pravo konjik ka Mileti krače, A on skoči: „Otkuda, junače?“ — „Bog ti višnji dao sreću bolju, Al' ti nosim jade i nevolju, Nosim svoju i tvoju nevolju; Tebi Bog će dati sreću
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Carević pođe pa počne da vrata zatvori, a Baš-Čelik reče: — O, junače, povrati se kod mene, kad si već dva dobra učinio, učini i treće, daću ti i treći život.
Onda Stojša iziđe na zmajev čardak pa legne u hlad, a dvorani kad vide šta učini, stanu mu govoriti da beži: — Beži, junače, kud te dvoje oči vode, dok nije došao zmaj, jer ćeš zlo proći ako te zateče.
Kad ovaj već bio gotov s ručkom, evo ti starca na zecu, pa će Tarigori: — Pomoz bog, junače! Je li ručak gotov? — Dakako da je gotov, ali nije za tebe — veli mu Tarigora — nego za mene i moje društvo.
Tek što je on bio gotov s ručkom, al' evo ti starca od palca sa bradom od lakta, na zecu, pa preda nj: — Pomoz bog, junače! Je l' gotov ručak? — Pomogao ti bog, starče, gotov je ručak — veli Marko — ali neće tebe ubosti u gubicu.
— Dobro, junače, — reče starac — ja poznajem i tvoje pobratime, i oni su dobri junaci, pa su vrijedni da im poneseš darove kakve si
sad onamo u pomoć dozivati, pa mu tako jednom dođe i poziv od njegova oca cara koji mu poručuje: — Čuli smo, neznani junače, za tebe i za slavu tvoju, pa te molimo da nam, boga radi, pomožeš, jer je došao ognjeviti zmaj pa traži da mu damo
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Iz noći gluve sova se javi: „U šumi žive divovi pravi, junače, budi čvrst!“ Putuje Ćosa kroz mrklu tminu, uz divlji klanac, pustome mlinu i pjeva gromkim glasom: „Niti se bojim
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
Ili dunjom, il’ nerančom, Ili smiljem, il’ bosiljem?“ “Oj Boga mi, mlad junače, Moja nedra ne mirišu Niti dunjom, ni nerančom, Niti smiljem, ni bosiljem — Veće dušom devojačkom.“ 152.
Il’ si rasla na bor gledajući, Il’ na jelu tanku ponositu, Il’ na moga brata najmlađega? — Oj junače, moje jarko sunce!
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
On ih pogleda pažljivo, pa se okrete Đokiću: — Da mi je ovakvih nekoliko, ne bih ja kretao tolika sela. Pazi, junače, pokaži se! — Vala, gospodin' kapetane, samo molim Boga da udari na me, ja l' da ga moje oko zgleda na domak pušci...
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
A i stare babe, da im ne bude džabe: bog im dao dobre jarce, koze muzenice i lijepe starce. Oj, mili junače i junački sine, vala i ejvala! Zemlja ti dala, pomogo ti gospod Bog i sveti današnji god.
Oj, mili junače, vala i ejvala! Zemlja dala, pomogô ti gospod Bog i sveti današnji god! Ko ti o zlu mislio, o klinu visio, ništa ne
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Onda Stojša iziđe na zmajev čardak pa legne u hlad, a dvorani kad vide šta učini, stanu mu govoriti da beži: „Beži, junače, kud te dvoje oči vode, dok nije došao zmaj, jer ćeš zlo proći ako te zateče.
” I ovo nikomu ne kazivaše dok jednu noć u snu javi mu se nekakva prelijepa žena i reče mu: „Što junače činiš te se ne ženiš?
” druga: „Dobra ti sreća delijo!” a treća: „Sa srećom došao sretnji i presretnji junače!” Začudi se carev sin na ovake odgovore, a najviše na ovi najpotonje đevojke i promisli u sebe da će biti srećan i
Teke viđe, pokloni joj se, a ona ustade na noge i upita ga: „Otkuda si neznani junače?” A on muč'! Ona ga opet zapita: „Koji si? što si došao?
Carević pođe pa počne da vrata zatvori, a Baš-Čelik reče: „O junače, povrati se kod mene, kad si već dva dobra učinio, učini n treće, daću ti i treći život.
Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
Kada ih je otvorio, zamalo nije seo od čuda čuvši kako mu Majka gušterova, smešeći se, govori: — Ne plaši se, junače! Za Mersada ti hvala, možeš proći, ali znaj: iza ovih vrata je vrt, u vrtu Crno jezero.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
oko sebe i kad primeti krivonogog Sekulu Resimića, naslonjenog na čaklju, pruži mu ga, rekavši: — To tebi pripada, junače, ne meni.
— ...Molimo gospoju, vašim... slepim a... a... a... ratnicima. Ona priđe slepom. — Kad si ranjen, junače? — On je kontuzovan, gospoja. — Na Mačkovom... k... k... k... — Koga imaš? — Troje dece, gospoja, a... a...
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
“ pa uzme maštravu te mu dade, a ovaj popije. Carević pođe pa počne da vrata zatvori, a Baš-Čelik reče: — O junače, povrati se kod mene, kad si već dva dobra učinio, učini i treće, daću ti i treći život.
Kad ovaj već bio gotov s ručkom, evo ti starca na zecu, pa će Tarigori: — Pomoz’ bog, junače! Je li ručak gotov? — Dakako da je gotov, ali nije za tebe, — veli mu Tarigora, — nego za mene i moje društvo.
Tek što je on bio gotov s ručkom, al’ evo ti starca od palca sa bradom od lakta na zecu, pa preda nj. — Pomoz’ bog, junače! Je l’ gotov ručak? — Pomogao ti bog, starče, gotov je ručak, — veli Marko — ali neće tebe ubosti u gubicu.
— Dobro, junače, — reče starac — ja poznajem i tvoje pobratime, i oni su dobri junaci, pa su vrijedni da im poneseš darove kakve si
Teke viđe, pokloni joj se, a ona ustade na noge i upita ga: — Otkuda si, neznani junače? A on muč̓! Ona ga opet zapita: „Koji si? Što si došao?
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
iz Soluna... No kud si sve, učini mi i poslednju uslugu — naredi jedna kola da prenesem sina... A–a, junače, nemoj se omrznuti!.. Od ovih čudnih reči domaćin sasvim pretrnu, a Arnauti se sasvim zbuniše.
— Udri! — viknuh mu i podigoh svoju pušku; podiže i on. — Udri, bre, junače! — viknuh jače, počekah trenutak, pogledah ga još jednom, pa opalih, on se okrenu i pade nauznak bez duše.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Braćo, Asan-beg će na manastir! — uzdahnu David, pa se okrenu meni: — Junače i branitelju ove naše svete ćabe, tvoja glava prva će pasti.
Ćipiko, Ivo - Pauci
—Ništa... ali nije sigurno do tebe... junače moj! Pretrže im razgovor suveznik, javivši se Radi, a u to bane i Božica, Radina žena, sa ručkom.
Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA
No naša lepotica ne zadržavajući ga dugo u nedoumjeniju, ovako, iskašljavši se najpre, započne perorirati: »Neznani junače, tvoja je sudbina već celoj varoši poznata. OD 20.
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
— odseče Varalica. — Skrati priču. Znam da na gozbu ne idem. Šta da radim kada ih san prevari? — Ne žuri, junače! — zalepeta orao krilom tako da kamenje polete niz strminu. — U smrt svoju ne leti!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
“ Ali ranjen junače gospoći odgovaraše, ljubi Lazarovoj: „Koju mi si gospodu u Kosovo otpravile?“ „I ovo sam otpravila Lazara gospodara, tuđ
“ „I ovo sam otpravila Lazara gospodara, tuđinine jedan, i ovo sam otpravila i Miloša zeta moga.“ Ali ranjen junače Milici odgovaraše, ljubi Lazarovoj: „A davori, davori, Milice Lazarovica, koga si otpravila, veće nećeš
Dobra kolca sukobila Marka, sukobi ga carev Alil-aga i za agom tridest janjičara. Alil-aga besedio Marku: „O junače, Kraleviću Marko, ajd' na mejdan, da s' nadstreljujemo, pa ako ti bog i sreća dade te ti mene danaske nadstreliš, na
“ Handžija mu pravo kazivaše: „Oj, boga mi, neznani junače, Arapin je šćerecu isprosio na sramotu u cara našega, večeras će doći po đevojku; od njegova straha velikoga mi se tako
Vrati Arap sivu bedeviju, pa govori Kranjljeviću Marku: „Zla ti sreća, neznani junače! Koji te je đavo navratio da ti dođeš u moje svatove, da pogubiš kuma i đevera? Ili si lud i ništa ne znadeš?
Je li Marko kod bijela dvora? Ima l’ Marko dosta uzavnica?“ Veli njemu Kraljeviću Marko: „Oj, boga mi, neznani junače, ja sam jutros od Prilipa bila, kod dvora je Kraljeviću Marko, slavi Marko svoga svetitelja; ima Marko dosta uzavnica“.
“ Arap njemu lepše odgovara: „Zdrav, junače, delijo neznana! Od’, junače, da pijemo vina, pa mi kaži što si mi došao“. Al’ besedi Kraljeviću Marko: „Nemam kade s
“ Arap njemu lepše odgovara: „Zdrav, junače, delijo neznana! Od’, junače, da pijemo vina, pa mi kaži što si mi došao“. Al’ besedi Kraljeviću Marko: „Nemam kade s tobom piti vina, a dobro sam
“ Pa potrže teška buzdovana, te udara Kraljevića Marka, udari ga tri-četiri puta; nasmeja se Kraljeviću Marko: „Oj junače, Arapine crni, il’ se šališ, il’ od zbilje biješ?“ Ciči Arap kao zmija ljuta: „Ne šalim se, već od zbilje bijem“.
“ Rasrdi se vojvoda sibinjska, pa išeta pred šatora svil'na pa doziva vojvodu Kajicu: „Od', junače, da s' nadstreljujemo, da bijemo nišan za oblakom!“ Gdi je Madžar okom pogledao, tu Kajica strelom udario.
“ Govori mu lijepa đevojka: „Odjaš' konja, neznani junače, odjaš 'konja, pa se napij vode!“ Al' joj veli Porča od Avale: „Oj, boga mi, lijepa đevojko, kljusina je moja
59 IVO SENKOVIĆ I AGA OD RIBNIKA Knjigu piše aga od Ribnika, pa je šalje Senkoviću Đurđu: „O junače, Senkoviću Đurđu, ja sam čuo i ljudi mi kažu da si dobar junak od mejdana, a i mene ne kudi družina: ako s’, Đurđu,
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Svrati, junače, pričaj kako je bilo — zvali bi seljaci obradovani što vide naoružana borca. Vojnik je mrko pričao: — Malo nas je
— Mi smo povazdan po brdima kod ovaca, kod goveda, vidimo nadaleko ko dolazi, ko odlazi... — Pa deder Jovanče, junače, prihvati se toga posla — nastavi Nikoletina.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Kako li to oni viši od sunca nedotaknut svet da bude od zemljanoga tela osezivat? Više kadrosti snosne? Ti mladiću junače, dokazivanje takvo meni u uši nedoznano unosiš. Sve mi se čini da ne uzbudeš ti došao k meni na koju prevaru.
Devojka (Prošali se s angelom te mu reče) O mlad junače, divno je to tvoje čudno k meni ukazivanje. I stojanje ti vrlu ćud lepu ukazuje, ama kako si ti to smeo drznuti tako