Ne postoji primer upotrebe reči milobrukovic
Matavulj, Simo - USKOK
Izraz mu bješe sjetan, gotovo žalostan. Đakon — „Milobruković Ivo“, kako ga najobičnije zvahu Crnogorci — žilav čovjek od četrdeset i njekoliko godina, obrijane brade, crnijeh,
— A pogodi li moj san? — pita ga Ivo. Knez ćeklićki, velik šaljivac, pošto ču san, reče: — E jest ovaj naš Milobruković i njeko gatalo! Odmah s ulaska druge zgrade bjehu dvije prostrane odaje, trpezarija i dvornica, u koju uđe vladika.
Kratke rastavke tijeh razgovora ispunjavaše Milobruković nudeći rakijom, a kad vidje da se primako glavni trenutak, uzviknu: — Hvala bogu, gospodaru i gospodo, čuda jednoga!