Ne postoji primer upotrebe reči ocuta
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
— Ne — reče ona Nečastivi me i opet bocnu: — Zar poklon od mene nećete da primite? Ona oćuta. Ja počeh da jurišam: — Poklon od mene, rospođice! — Takav! — reče nekako zbunjeno, uzimajući nanovo vez.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Mora da je gospoža Ziminski pogrešila, pa joj se pričinilo, prividelo, u polumraku. Zaprepašćen, Ziminski oćuta malo, pa dodade da nije njegova žena bila jedina, koja je to videla – i on je video.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Ako me vidiš s kim, nemoj mi prilaziti, srce moje !... — Ni sa onim, što se sapleće? Devojka se zbuni... Oćuta, pa onda nastavi: A ako misliš kazati mami... ako što vidiš, onda ćeš izgubiti teticu... — Slatka! ... Rođena! ...
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Oni se sad prepadoše od pošljedica. Bakonja sklopi ruke i načini žalosno lice. To privuče pažnju Baleganovu, te oćuta. — Striko moj!
Ćosić, Dobrica - KORENI
Neka se vidi ko s narodom neće. Čađević oćuta i odstaja dok se Aćim umivao iz testije — Kad se toliko sukanja nakoti po Srbiji? — peškirom briše lice i sebi govori.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
— Pa ćemo iz početka, ka ludi! — reče Kosta i poče da trlja dlanovima. Radoslav ga mračno pogleda, ali oćuta. Trebalo je sa njima postupati lepo. Naredio je da se skuvaju kave. Bora prebaci veterinaru ruku preko ramena.
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
sal ćutim, — zbori si Petrakija — pa vikam: Može, istin’, da sam čovek pros’ pa se ne razbiram u sagašnje vreme; pa si oćuta’ n otrpe’ niko vreme. Ama posle mi dođe nešto u pamet za čekmedže.