Ne postoji primer upotrebe reči ogorcenje
Afrika
da odbaci kalpak, da se razgoliti, izloži kožu svetlosti zvezda, meseca, pa da se razume otkud onoliko nesvesno ogorčenje kod tropskoga belca na veliku nebesku zvezdu od koje u stvari sve živi.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Provlačim se i vrdam ko lisac oko živice. — Brezobrazluk, skrajnji brezobrazluk! Džakan je pokazivao takvo iskreno ogorčenje da Miloš više ne izdrža, nego udari u smijeh, postavi se postrance prema intendantu i upita, tobož ozbiljno: — Ma
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
« — Ovde je ogorčenje veliko, i ako narod ne dobije zadovoljenje — on tj. Žika ne jamči ni za šta. »Nema elbeta, gospodine Purko, loša slugo
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
Odavno je slutio da će doći. Na putu iz Kragujevca u Beograd, koji je prešao pešice, ni za trenutak nije osetio ogorčenje, samo bojazan koja ga je morila: šta ako je i Miloš poverovao Vučiću pa posumnjao u njega?
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Pričao mi je što se dešavalo u mjestu poslije mog odlaska. — U prvo vrijeme strašno je bilo ogorčenje i povika na tebe. Nisam se usuđivao ni da te branim. Jedini s kim sam mogao da govorim o tebi bio je fra Anđelo...
Petrović, Rastko - AFRIKA
da odbaci kalpak, da se razgoliti, izloži kožu svetlosti zvezda, meseca, pa da se razume otkud onoliko nesvesno ogorčenje kod tropskoga belca na veliku nebesku zvezdu od koje u stvari sve živi.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Petar čatiti — „čitati, obično u crkvi i pri crkvenom obredu“ čemer — žuč; otrov; gorčina, gorak ukus; ogorčenje, jad čivit — modra boja čovan — čohan, od čohe — meke i čvrste vunene tkanine Čok jaša padiš — Naš car ima još
Ćipiko, Ivo - Pauci
Izišavši iz varoši na otvoreno polje, stadoše ga salijetati svakojake nesređene misli. U jedan mah dolazilo mu ogorčenje i nadalo bi mu se smijati — tako tužno i smiješno pričinila mu se toliko razvikana općinska sjednica.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Mi nismo izdržali, dakle, takođe nismo izdržali: grohot je rasparao manastirsku tišinu. Njegovo ogorčenje je raslo. Bio je ismejan i poražen.
Petrović, Rastko - PESME
I ruka na trbuhu je samopouzdanje za telo čija je ruka, a uznemirenost i sram i ogorčenje za telo na koje je položena. Držiš li dakle još uvek da nema velikih govornika - tela?