Ne postoji primer upotrebe reči osjecaja
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Od toga bliskog osjećaja nepravice prenosila su se djeca na odaljenije im pojave iste prirode, na nejednakost raznijeh staleža ne samo u uživanju
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
— Smiješna i mutna motanja osjećaja polovičnih ocjećaja, senzacija, kakva se već rađaju u detinjim dušama! VI Majka mi je bila iz nešto boljih pučkih
i ništavilu i neuništivosti — u stvari bilo samo ljeskanje, i migoljenje, i treperenje onog silnog, grdnog, neuništivog osjećaja života u meni, i one strahovite, neutažive žudnje za njim.
Onog osjećaja života koji me je, makar i nespoznat, neprepoznat, makar i prerušen u svoju suprotnost, u igru potitravanja s ništavilom
Ali ta materijalizacija osjećaja građaninu je, eto, neophodno potrebna: pravi, čistokrvni građanin ne nosi u srcu ništa, ama baš ništa: osjećaj
neprestano, isticao da sam njegov đak, i, već ishlapio, po brijačnicama turao ljudima pod nos one moje programe, čist od osjećaja za smiješno, slijep za podmigivanje besposlenjaka.
nad krovovima i za zidovima sluti se bolno rumenilo neba — čas koji u nama stvara onaj dobro znani, neugodni rascjep osjećaja, kad nešto škrbavo, kao neravan prelom kosti, grebe i zadire u stijenke naše unutrašnjosti.
I je li taj ispitivački nagon (ta osjećamo ga gotovo kao moralni imperativ!) znak nedostatka osjećaja, ili je on najdublji i najtananiji vid osjećajnosti, njena sublimacija? Cinizam, kažu. Možda.
Vjerovanje je spontana stvar. Uvjerenje je jedan osjećaj. A na području osjećaja, tih spontanih iracionalnih unutrašnjih fakata, ko zna od čega sve zavisnih i ko zna kakvim sve psihičkim, fiziološkim,
mi je smiješna ta obmana o konstantnom i dosljednom vjerovanju u nešto, i uopće o konstantnosti i statičkoj jednakosti osjećaja.
A ja nisam gluh za taj osjećaj. Ono što je u mojim očima najviše srozavalo i degradiralo čovjeka bio je nedostatak osjećaja zahvalnosti. Možda je i to bilo u meni stvar estetskog porijekla.
Ali ne obmanjujem se. Mada je zahvalnost jedno od najdubljih i najprisnijih, pa možda i najtrajnijih osjećaja u nama, ono je svakako jedno od najmanje djelotvornih. Teško da se na njemu ma što može graditi.
Naše ja sastoji se iz golog fakta bivstvovanja i iz primarnog, slijepog osjećaja tog bivstvovanja. Dakako, tome pridolazi i percipiranje ostalog postojećeg oko nas. I to nije neugodno; baš naprotiv.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
I, onako zastiđenoj i smetenoj, besvjesno učini joj se da je ovo danas sitno i smiješno, čisto odvratno prama čistoći osjećaja koji joj toliko puta izbiše u samoći, ispred prostrane pučine po kojoj lagano plovi barka i nosi u nepoznati kraj
Ćipiko, Ivo - Pauci
Slatko milinje, što silimice vlaži oči, povlači se po njegovoj duši. I ne bijaše nikakova nesklada između njegovih osjećaja i tople prirode.
Spopala ga silna tuga. Iz duše htjedoše da mu navru slatke riječi, pune čežnje i osjećaja„ nu nijedna se ne ispoljava, već zaostaju u njemu. Htio bi da pretrgne teško ćutanje, nu tek mišlju sobom se razgovara.
Ona, ganuta, trenom ga umiljato pogleda. Milina projuri mu kroz cijelo biće. Sila živih osjećaja zanese i nju i njega i obojima pocuriše suze niz obraze. — Zbogom, oprosti!
Ali Marija je bila daleko, i ne bijaše okusio slast njenih osjećaja, a silna daljina ubijala je i gasila prvašnju čežnju za njom, i prijegorno puštaše da se zametak u duši mu stiša.
I kao kroz veo niže mu se pred očima život, pun pustih osjećaja, koji se jednako bude i uspavljuju, pa, snatreći, dođe i do Kate.
— Što treba da radi? — nastavi Ivo. — Pre svega treba da ima osjećaja prama nevolji, a drugo da razumijeva. — Paragraf je paragraf! — prekide ga porezni pristav.
Pa se okrene prama rasvijetljenome hramu djetinjeg mu doba, i mlaz toplih osjećaja iz dubine pomalja se. Ali ne potraja dugo.