Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Iako su sa sumnjom pratili ceo današnji rad, vojnici poslušno zapregoše bateriju i lagano priđosmo mostu... Inženjerci su pripremali poslednji raspon.
Noću je to bilo. Uzmem sa sobom četiri vojnika i ponesemo po pet bombi. Iziđosmo izvan rova, pa im priđosmo sasvim blizu, ama čujem šapat u njihovim rovovima. Onda raspalimo... dumba, dumba, pa sve u rovove.
dete je bilo tamo. Aleksandar dohvati kapu, nakašlja se, pa dostojanstven i važan, zakuca na vrata. Mi na prstima priđosmo sobi i ja klekoh kod vrata gledajući kroz ključaonicu.
Nedaleko ugledasmo grupu ljudi kako, gologlavi, zbunjeni i nemi, stoje. Priđosmo im ćuteći. Između njih, na blatnjavoj zemlji, ležalo je telo potporučnika Radojka.
Pričekasmo malo vremena, zatim čusmo neki razgovor i ordonans nas pozva. Priđosmo i tu sretosmo jedno odeljenje pešaka. — Pa što se, bre, ne odazivate? — pita Aleksandar.
Pred nama se neko kreće. — Hej, druže! Onaj zastade i mi priđosmo. — Gde je komandant? — Evo ga iza ograde, u rupi... — Hajd, povedi nas... — Ja sam ordonans... — Napred!
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Unapred je javljeno onom puku u rezervi da će ih posetiti Kralj. Kada im priđosmo, vojnici su bili postrojeni u karu. Komandant puka predade raport i Kralj se zaustavi u sredini puka.
Prvi put vidimo ovako ogromne topove. Vojnici blenu kao na čudo. Neosetno priđosmo pristaništu. Marinci nas posmatraju puni saučešća.
— Ne mislim na pečenje, nego udari me kuršum u nogu! Priđosmo. Sara čizme bila je ulubljena i koža na njoj naprsla. — E, srećna ti junačka rana! — dirali smo ga svi.