Upotreba reči ručicu u književnim delima

Ne postoji primer upotrebe reči rucicu


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Miona stoji i gledi sina kako kao petlić opskakuje, tegleći za ručicu i navijajući ralom čas na jednu čas na drugu stranu. Rad je težak, a detinja ruka još nejačka.

Dučić, Jovan - PESME

Pružila je ka gomili svoju u crnu rukavicu obučenu ručicu na čijem je dlanu bilo ispisano da će poslednji potomci kneževa i pobedioca kod Epidaura biti prosjaci.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Video sam na prozoru bledo lice moje matere, naslonjeno na suhu joj ručicu. U ušima mi je zujalo. Nisam umeo ništa da mislim. Ujedanput škljocnu brava. Moje majke nesta sa prozora. Ja pretrnuh.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Zvono, koje je Agagijanijan povukao, u mračnoj avliji, gde je gospoža Huml živela, imalo je gvozdenu ručicu, pred vratima. A zvonilo je, kao klepetuša, iza vrata.

Dešavalo mu se, kaže, da je sanja tako, pa da se probudi, a u svojoj ruci oseti njenu ručicu, hladnu, ledenu, kako drhti. Toliko bi ti snovi bili živi, da bi se budio, kao da ga neko zove.

Ali on hrče, kad uzme dete na krilo. Dala bi celu Rosiju, da ga samo jednom ugleda, kako ljubi, nežno, tu malu dečju ručicu, kako je nekad decu svoju ljubio.

da ih je, tobože, neki njihov poznanik, oficir, pisao, a sva su počinjala ovako: „Sedoh, serce, na klupicu, uzeh pero u ručicu...” a zašto u ručicu?

” a zašto u ručicu? Pa zato, da bi one uhvatile da ne piše muško, to jest da uhvate da je to, on, pisao, pa da se smeju.

Radičević, Branko - PESME

Dođe bliže, šapnu: „Ko je?“ — „Ja sam, ja sam, zlato moje!“ 115. Sad tek pozna curu vitu, Za ručicu pa je vati: „Mina, Mina! okle vi tu?“ — „Pst!... ne zbor'te, čuće mati!... Brže, brže!

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

suzdržano kliktanje rođaka, a sav sam, u stvari, obuzet uzbuđenim šapatom s nepoznatim dječakom, koji je nekad okretao ručicu ove iste mašine: „Bije li tebe mama? A znaš li načiniti gvožđa za kreje? Šta, misliš ti da se ja tebe bojim?

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

I po nekad sama Toda dođe do njega, metne mu svoju ručicu na rame, i smešeći se, pita ga: — Voliš li me? A on siromah muca i krije pogled od nje.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

plotun zdesna!... Baterija je zanemela. Pognute glave, ljudi su mračno gledali preda se. Nišandžija prvoga topa drži ručicu za opaljivanje, ali je ukočen kao mumija i iskolačenih očiju blene u štit pred sobom. — Zašto baterija ne gađa!?...

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

On je uze za ruku, pa obema svojim rukama steže tu mekanu, vrelu ručicu. — Ja bih sve za vas... nastavi on u još većem uzbuđenju i drhtavici, — samo da vi niste onaki...

»Kao cigani !« reče otac i nasmeja se. »Daće Bog, pa ćemo do godine u našu kuću« odgovori mati, stežući njenu ručicu...

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

“ To dočuo mlad Nemija, Pa otide svome domu. Opasa se nevestački, Pa otide na kladenac, Trže Radu za ručicu Odvede je u šumicu. Stade vrištat’ bela Rada: “Jao meni i do Boga, Nije žena ni devojka, Već je ovo mlad Nemija!

246. Sanak ide niz ulicu, Vodi decu za ručicu, I dečici govori: “Spavajte mi, deco mila, Da se siti naspavate, Da izjutra podranite, I majčicu odmenite.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Šta li je sad čeka, Bože?... Da li će biti bolje sudbine, nego što je njena?... Jednog dana otac uze dete za ručicu i, pogledavši je podsmešljivo, sa već poznatim izrazom, kad je voljan rasplakati ćerčicu, reče joj : — Šta ćemo sad,

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

Vidite, ja sam držao u pripravnosti ručicu od rezervnih čeličnih vrata koja bi se u trenutku prevukla preko razbijenog prozora i sprečila prodiranje vode u našu

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

UZ RAZNA ZABAVLjANjA DECE 1 (Okrećući desnu ruku deteta, da bi bilo dešnjak): Motala, motala svilicu Na tu desnu ručicu! 2 (Šašoljeći dete rukom po glavi): Ova gaša rod rodila Sve trnjine i gloginje, Deca brala, pa pokrala.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Jedne večeri, samo je uveče, kad ne vidi mati, i smeo da se igra tocilom, okrenuo je drvenu ručicu iz sve snage, tocilo je zaškripalo, promuklo, ljutito, očajno, povraćeno iz davne smrti: njemu se činilo da je i sam

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Ohrabreni mi po stoti put zagledamo naše puške, stežemo ručicu zatvarača i levom rukom pritiskujemo ramove u našim fišeklijama.

Ja stegoh onu okruglu ručicu, pa je, što sam igda mogao, povukoh k sebi, i, uverivši se da je sve u redu, vratih se ponova u svoj položaj.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Ruke mu snažno ali mehanično zamajivahu zvono, usađeno u drvenu ručicu, ali misli mu behu daleko od ove pobožne svečanosti. Narod gospoda, korača, preskače preko potočića, jendeka i vrzina..

pa obori oči, okrete se i polako pođe k vratima... Polako uhvati rukom drvenu ručicu na vratima, očekujući neće li čuti strasno kajanje ljubljenoga čoveka, ali iza nje beše mrtva tišina...

Stade na prag, uze za ručicu i podiže cela vrata, da ne bi škripala, pa ih onda lagano, tiho gurnu... Vrata se počeše otvarati...

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

NINKOVIĆ: Molim. Čim stignem u kancelariju. Za deset minuta imate ljubavno pismo. (Hoće da pođe.) A sad, vašu ručicu, draga prijateljice! (Poljubi joj ruku.) Ma šer ami!1 (Polazi i sa vrata baca joj poljubac.) Papa! Pa-pa!...

Krakov, Stanislav - KRILA

Videli se sitni ljudi kako beže. Bora je povukao za ručicu. Nešto se otkinulo. Aparat se zatresao. Opet. Četiri puta se velika tica plašljivo zatresla.

Jakšić, Đura - JELISAVETA

— Udvornika i dvora duždevskog, Detinjstva tvoga sjajne prošlosti — Sa pokornošću vašeg pokora, Ljubeći ženi meku ručicu — Preminule te sećô radosti; Al’ ’vako — prosti!... KNEZ ĐURĐE: Staniša! STANIŠA: Brate! KNEZ ĐURĐE: Dosta je sad.

Osveto, sele! Tvoj li je glas Što mi krvavo srce premeće, Što mi na dušu hladnu ručicu U grozničavom svome zanosu Kao svetinju svoju nameće? Osvetiću se! KAP. ĐURAŠKO (ozgo na steni): Oh, skupa poljupca!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Oni poslužilac doda granatu i turi je u čeljusti cijevi. A ona’ nišandžija tad zatvori pa povuče za ručicu, a ručica poćera pijevca, a pijevac kljucne u oroz, a oroz: pljas, pa posrijed kapisle. A kapisla, brate rođeni, dâ oganj.

Petrović, Rastko - PESME

Neko plače u meni, neko plače u meni, Neko plače u meni: biće da je sestra ili brat. Jednom sam rukom uzeo ručicu Perinu, drugom sam rukom uzeo ručicu Stevinu; Tako smo pošli put neba, daleko, hoj, hoj!

Jednom sam rukom uzeo ručicu Perinu, drugom sam rukom uzeo ručicu Stevinu; Tako smo pošli put neba, daleko, hoj, hoj!

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Kad Koviljka u crkvu pošeće, obojicu vodi za ručicu, a sav narod strinu blagosilja (sam li gospod iz nebeskog carstva): „Oj Koviljka, koleno adamsko, prosta duša tvojih

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

— A kakvo je samo srebrno kandilo izradio za Svetog Panteleja; pa srebrnu ručicu za ikonu Bogorodičinu u divjanskom manastiru!

prsa, i zavrće jezik, a ne zna ni sama zašto to radi, kao što opet i ne zna kako silno steže svojom znojavom ručicom ručicu svoje drugarice Gene, ili se nasloni na nju, pa je krišom štipa i ljubi, pa joj šapće i veli: „Geno, mori, ja se neću

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti