Jakšić, Đura - PROZA
smede na most stupiti — obala se ronila, a besni talasi, divlje udarajući u drvene stubove mosta, iz temelja potresahu trošnu zgradu čovečjeg truda.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Pijan od magle kao od vina voz, mali Ćira, skrenu sa šina, pusti se šorom, pa ravno ide pred kuću trošnu starice Vide, do samog praga sporo se penje, šišteći dimi, hukće i stenje.
Zbogom školo, zbogom gimnazijo, lud je bio i ko te učio! Oborismo trošnu zgradu znanja, osvetnički, do zadnjega ugla, osta natpis preko cijele table: „Dolje globus i zemaljska kugla!
Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU
Vojnici tada uhvatiše i Magdalenu i, po carevoj zapovesti, metnuše je na jednu trošnu lađicu pa je pustiše na more bez krme i vesla, da je morske bure i vetrovi nose kud hoće.
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
ali postojano razglavljivao — da se poslužim figurom — opštinska kola i kljucao svojim kritičarskim keserom staru i trošnu opštinsku zgradu, dok nije postigao ono što je hteo. I zaista!
Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
— jeknu Đavolak. — Gde mu nestade rep? Priča o čarobnoj ruži brzinom vetra obigra grad. Jedan za drugim, u nisku, trošnu kuću ulazili su repati i rogati, a izlazili odande bez repova i rogova.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
RADOŠ: I opet velim da je satana Kršeć po mraku gvozden ogrljak Kroz trošnu zemlju, crne slojeve, Kopajuć gneva oštrim noktima, Prorinô zemlju, prezrô podzemnost; Da onog dana, dana Vidovog,
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
od vremena na vreme malu pomoć, a Mirko se onda krha: da li da to ostavi sebi za duvan i pivo, da li da malo pokrpi trošnu i nikakvu kuću koja prosto preti da se sruši.