Ne postoji primer upotrebe reči vezirovica
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Kad je straže uhvate i pred vezirovića dovedu, kaže mu se ona odmah da je carska kći, pa ga stade koriti što je onako brzo pobjegao.
Car nije znao šta će činiti: ne smije da razglasa, a ne more se liječiti. Da viš sad moga vezirovića! Obuče šehsko odijelo i pođe carskome dvoru. Tu zamoli sluge da ga puste pred cara. Kad hoćeš!
Kad to ču sluga, veoma se obeseli, te brže-bolje dojavi caru, a car zapovjedi te dovedu vezirovića preda nj. On dođe i zapovjedi caru da stisne oči.
E, ko ti je veseliji od vezirovića: zadobio sve stvari što mu ih je bila uzela! Onda on ispriča caru sve što je bilo između njega i njegove kćeri, i reče
Kada bi oko ponoći, zamuti se jezero, a iz jezera skoči aždaha pa pođe put vezirovića da ga udavi. Sluga ne budi lijen, no crnosapčinu iza pasa pa aždahu klep: odjednom joj odsiječe glavu.