Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
se to pesnici lepo izražavaju, počela je umotavati u svoju mračnu koprenu svo selo sa kućama i baštama, ambarima i avlijama, samo visoki đermovi kao da probiše vrhovima svojim tu koprenu i dizahu se pravo tamo zvezdama.
Laku noć!« Dok malo posle i to ne umukne zajedno sa nestankom onih silueta ispred kuće. Još malo života ima po avlijama, odakle čuješ kako se rakolje i ćućore kokoške na drvetu ili kako škripi đeram; to vuku vodu da bába opere noge, i dok
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
i pomamila konje, toliko, da su frktali, propinjali se, vrištali, rzali, kidali štranjge, preskakali plotove i jurili po avlijama, u bari i uzbrdo.
Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Zelene livade se prostiru između sela. Po dvorovima („avlijama“) nikad nema drveta. Retke su i bašte sa povrćem. Mnogobrojne su vade i sve je u žuboru od vode (osobito podgorska
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
svetoga despota Stefana Štiljanovića, izgrdivši ih najpre što mu noću beže iz logora i akitaju se da kradu po seoskim avlijama u okolini. Tad, iznenada, iz daljine ciknu francuska truba.
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
smisla i radosti, tako različit od naše rodne provincije, u kojoj se noću čuju samo urlanje pijanaca i zavijanje pasa u avlijama, pokatkad cilik razbijenog prozora ili nečiji plač.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Cela ulica zamiriše na pastrmu. Kroz kapidžike a po avlijama počnu da promiču žene, zajapurene, noseći čaše, stolice. Ulicom po deset njih idu.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Koze se veru po kućama. Svet spava još po avlijama, ispod venecijanskih tremova. Penjemo se na brdo, zaraslo u šume narandža, čempresa, gustih i beskrajnih, kao naši
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Iz komšiluka čuli su se udarci sekira, škripa đermova, kloparanje nanula po kaldrmisanim avlijama, a iz čaršije, gde je velika kapija i kafana, na mahove poče dopirati otegnuto prodavanje salepa, i vika simidžija, i
Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA
Na rukama mi lisičine. A na nogama bukagije. Iz prostranoga kazamata Sa avlijama i kulama Ne čujem više glas argata Ni korake u cokulama.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Tolika se voda lila, da je žuborilo po avlijama, a po krovovima stojala vrsta ratne lupnjave. Pa odjednom, kao u orkestru na spuštenu palicu, tonovi oslabeše,