Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Kade već u dubine zađu i stanu štogod pronahoditi, tadar se i više osveste sa zabom o zemlji i ništa s hićnjom ne prohode: svaki grumenak pregledaju što je i je li od čega ruda.
A ne bi li s hićnjom od sviju strana svojevoljno i bez obzira strčavali se tamo ljudi ne hajući putem ni za svoj život, a kamoli drugu koju
Ama po dogovoru i obojica okrut — spravu za uzimanje grada, kako će bedene sa suha i s vode sobarati, jednako hićnjom prigotovljahu.
Mlad, lud svojim veđama i obrvi se ponosi. Potera za tobom ide s velikom hićnjom: — za kobi, nesreća. Gde je maskara i mnogi smeh, na plač se to pretvara.