Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
pravda i Bog... amin.” Pavle Čajnović beše sin nekada poznatog u varošici lepotana, brkatog graničara Jove Čajnovića. Taj Jova je mislio biti i ostati aktivni narednik i furažni nadzornik. Došla je kob.
To zanimanje je Jovu Čajnovića pridiglo, značajno pridiglo. U palanci se govorilo: „U dobri čas preuze Roza egzercir.” — „Jova još malo snuje, Roza
Nit jede, nit pije, nit devojke gleda. Sad je red na Čajnovića, na našeg liričara. Ja ga vidim, bogami počesto, s Ninuškom Petrović na vežbi, i uveren sam da će njegova priča, ili
Samo što baš u to vreme učestaše u lokalnim novinama članci o uspesima g. Čajnovića, „svetskog novinara”, itd. o njegovoj bogatoj ženidbi; o srodstvu mlade gospođe Čajnović s vrhovnim sudijom u Londonu,
mlade gospođe Čajnović s vrhovnim sudijom u Londonu, onim što nosi baroku i ogrtač kao kraljevi; o Crncu koji služi g. Čajnovića i njegovu gospođu.
— Kuda će Čuponja? čija će biti kuća? hoće li se sačuvati trag od Čajnovića? kako će biti Pavlu, tamo u belom svetu, sa ženom koja je njegov zavičaj pogledala kao neku panoramu: i, kasnije, sa