Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
moja ljubo, za to ću te lasno utješiti, ti ćeš lasno viđet čilu krila: kada prvi zaljevaju p'jevci, ti otidi u nove ahare: tad će čile popuštiti krila, tad mu možeš krila sagledati“. Pak on leže sanak boraviti.
p'jevci zapjevaše, skoči mlada iz meka dušeka, zapalila fenjer i svijeću, pa uzima loja i katrana, ode pravo u nove ahare. Al' istina, što Momčilo kaže, Jabučilo krila popuštio, popuštio krila do kopita.
kako oganj živi, u ijedu i toj muci ljutoj ne šće viknut ni prizvati slugu, za seiza ni habera nema, no sam ode k đogu u ahare. Ja kako ga bane osedlao, kako li ga tvrdo opasao!
na istoku zvezda; jeste njima putovati vreme na Kosovo, lepo polje ravno, na ročište čestitome knezu; pa se šeće konjma u ahare, pa izvede dva konja viteza, osedla i i opravi lepo, jednog sebi, drugog gospodaru; pa se šeće u gospodske dvore, i