Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
mi osjetili da još može da se diše i korača, najprije ostadosmo raspeti između svjetlucava razbojišta starih sprava i alatki i toplog ptičjeg grgutanja negdje pod mlakim krovom od siva „eternita“. — Golubovi!
Tako smo, iz jeseni u jesen, uz kuckanje kiše po eternitu, lagano rasli i prodirali naprijed. Sa polomljenih alatki prelazili smo na ratne dopisnice i obična pisma, otkrivali rijetku ljubavnu poštu i zabezeknuti stajali pred nekim
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Najranije, čitav sat prije ostalih, stigne Lazar Mačak i prenese u pećinu ponešto od najvažnijih alatki iz svoje radionice.