Jakšić, Đura - JELISAVETA
duge časove Na obalama šumne Bojane U zagrljaju žarkog Istoka Na šećer-usnicama rastopi, — Skinô sam ovaj đerdan alemov... JELISAVETA: A! O, sirota! KNEZ ĐURĐE: A zašt’ sirota? Za alem ovaj? Zar od alema misliš to je sjaj?...
JELISAVETA: Meni? STANIŠA: Jest tebi! Da poznaš, snajko, svoga devera! (Pruža joj đerdan alemov i još druge neke skupocene darove; — pruža joj i ruku da ga poljubi, a Jelisaveta zbunjeno gleda u Đurđa.