Obradović, Dositej - BASNE
146 Lisica i vran Čest vran lećaše na altare bogova, uzimaše slobodno gdi koje parče mesa na žertvu prinešena, i niko mu ne bi smetao, počitujući ga svak za pticu
Večne sramote i pokora šta to učinismo? Daj, sazidajmo mu hram, vozdvignimo mu altare! Koljimo sto junaca na žertvu njegovoj pravednoj duši! Sve to već kasno i u nevreme.
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
i slavnije koliko poznati da sveta nebesna dobrodetelj po svemu licu zemnomu u svim plemenam i jezikom ima svoje altare i svoje verne, u krasotu svoju zaljubljene, poklonike i služitelje?