Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Veterinar je tvrdio da konj sluti prisustvo smrti. Izmeću ta dva reda konjskih glava, Pavle je ugledao Andreasa Valdenzera, kako sedi na tronošcu, sa glavom u šakama, pognut, prelomljen. Ramena su mu se tresla. Čovek je plakao.
Grof Par nije mogao da preboli gubitak svog ajgira. Pred njim je bilo zabranjeno pomenuti ime Andreasa. Te sobice u sirotištu imale su male prozorčiće, u šarenom stakletu, a sve što se kroz njih napolju videlo, činilo se
Nakazno. Gospoža Valdenzer, kroz suze, pričala je opet svoju priču, kako nisu hteli za Andreasa da je dadu, i kako je njen otac, jedne noći, kad ih je bio iznenadio, strovalio Valdenzera, sa merdevina pod njenim