Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
— Čudo, gospoja-Sido... kad ste baš taka »čismenka Anka«... čudo da niste poneli sa sobom pored »šnuftikle« i kakvu opiraču.
Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE
Ljuba čeka kod crkvenih vrata kad ženske izlaze. Gleda, telbizi — i doista jednu je istelbizio. To je Anka Belkićeva, trgovačka kći.
Zove ih sutra na ručak, takođe i Čekmedžijića. Kad sutradan tamo odu, Anka iznese rakije i badema i stidljivo komplimenat načini. — Drago mi je osobito . . . Izvolite se poslužiti . . .
Čika-Gavri nije toliko trebalo, jer je kuraži imao i bez toga. Gospođa mamica napolju kuva ručak. Anka i druge sitnije sestre pomažu. Dođe i vreme ručku. Svi se nameste.
Posle podne šeta se Ljuba sa frajlom Ankom, njenom malom sestrom i mamicom. Njemu se Anka dopada. Istina, bila je vrlo bela u obrazu, a Ljuba bi voleo da je malo rumenija, ali opet nobl izgled ima.
da vidi kako stoje Čekmedžijićeve akcije. Čika-Gavra kaže na to: „Dobro!” Dođe Ljuba sa šetnje. Anka i mamica, otišle u drugu sobu da se presvuku.
— To je vrlo lepo, samo ako je sve sigurno i dužnici plaćaju. — Ne brinite se za to. Vidite, moja Anka dobiće još za mog života dve hiljade šajna. — To je lepo; a kad počinje taj život?
učinio Ljuba što je to pismo pisao, jer je već prsten gospođice Anke sa mladim notarošem prošao, i do dve nedelja Anka je udata. Ovako je bar Ljuba čast svoju spasao. VIII Ljuba se ni najmanje nije kajao što je tako sa Belkićem postupao.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
između Dumna i Sinja) Pripovijeda se da su negda hajduci ondje dočekali i pobili svatove, te ostala samo djevojka Anka, i mati žaleći je vikala: „Moja Anka“ i tako se ono mjesto nazvalo Mojanka.
se da su negda hajduci ondje dočekali i pobili svatove, te ostala samo djevojka Anka, i mati žaleći je vikala: „Moja Anka“ i tako se ono mjesto nazvalo Mojanka.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Pa onda grunem u taštinu sobu i užasno je prepadnem. Ona se, neiskazano udubljena u podlistak Tome Milinovića „Anka Obrenović i smrt Kneza Mihaila“, specijalno u Vrlo interesantan odlomak „Ankin san uoči Svetog Nikole“, toliko
Ali od sviju njih, sumnje nema, prva koja će se pojaviti, biće njegova susetka Anka, i to sad svakako mnogo slobodnije nego što im je ranije u kuću dolazila.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
— Što radiš, Anka? — Evo čistim ribu za večeru. — Čisti, Anka, čisti! Položila bi zatim ruku na rame staroj slijepoj Lukrici, koja je
— Što radiš, Anka? — Evo čistim ribu za večeru. — Čisti, Anka, čisti! Položila bi zatim ruku na rame staroj slijepoj Lukrici, koja je sjedila na škrinji u uglu kuhinje.
Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA
G-đa Nata Stefanović Drugi Učiteljica engleskog jezika Prvi poslužitelj Policijski pisar Drugi iz ministarstva Anka, služavka Devojčica krojačica Štamparski šegrt Prvi Drugi građanin Događa se u doba susreta prošloga i sadašnjega
ŽIVKA: Ti još ne dobi kafu? E što je bezobrazna, po tri puta čovek da joj kaže. (Odlazi zadnjim vratima.) Anka, šta je s kafom? ANKIN GLAS (spolja): Evo! ŽIVKA: Eto, i to se zove mlađe! Bar da je kao što treba kad ga čovek plaća.
ANKIN GLAS (spolja): Evo! ŽIVKA: Eto, i to se zove mlađe! Bar da je kao što treba kad ga čovek plaća. II PREĐAŠNjI, ANKA ANKA (unosi kafu i služi): Izvol'te! ŽIVKA: Moram triput da molim za jednu kafu.
ŽIVKA: Eto, i to se zove mlađe! Bar da je kao što treba kad ga čovek plaća. II PREĐAŠNjI, ANKA ANKA (unosi kafu i služi): Izvol'te! ŽIVKA: Moram triput da molim za jednu kafu.
II PREĐAŠNjI, ANKA ANKA (unosi kafu i služi): Izvol'te! ŽIVKA: Moram triput da molim za jednu kafu. ANKA (bezobrazno): Pa nisam sedela na kanabetu, imala sam posla. (Odlazi.
ANKA (bezobrazno): Pa nisam sedela na kanabetu, imala sam posla. (Odlazi.) III ŽIVKA, SAVKA ŽIVKA (pošto je Anka otišla): Eto, vidiš li je! Dođe mi, boga mi, da potegnem ovim makazama pa da joj razbijem glavu.
Tebi tvoje ne gine. SAVKA: Ako je samo za tri meseca... ŽIVKA: Ni jedan dan više!... IV PREĐAŠNjI, RAKA, ANKA RAKA (gimnazista, ulazi bez knjiga i bez kape, sav podrpan). ANKA (ulazi za njim i nosi knjige i kapu).
ŽIVKA: Ni jedan dan više!... IV PREĐAŠNjI, RAKA, ANKA RAKA (gimnazista, ulazi bez knjiga i bez kape, sav podrpan). ANKA (ulazi za njim i nosi knjige i kapu). ŽIVKA: Iju, crni sinko, ti si se opet tukao? RAKA: Nisam!
ANKA (ulazi za njim i nosi knjige i kapu). ŽIVKA: Iju, crni sinko, ti si se opet tukao? RAKA: Nisam! ANKA: Jeste, jeste, tukao se! ŽIVKA (tetki): Pogledaj ga, tako ti boga, kakav je, kao da je s vešala pao.
ANKA: Jeste, jeste, tukao se! ŽIVKA (tetki): Pogledaj ga, tako ti boga, kakav je, kao da je s vešala pao. ANKA (ostavi knjige na sto): Eto je i ruku raskrvavio. ŽIVKA: Iju!... (Ščepa mu ruku koju je uvezao maramom.
ŽIVKA: Iju!... (Ščepa mu ruku koju je uvezao maramom.) Nesrečniće jedan, bitango! (Anki.) Donesi vodu da se ispere. (Anka odlazi.) Još kaže nije se tukô! RAKA (uporno): Nisam! ŽIVKA: Nego šta si? RAKA: Pravili smo demonstracije.
ŽIVKA: Ju, ju, ju! Eto kako će i glavu da izgubi jednoga dana. ANKA (dolazi s lavorom i bokalom): 'Ajde ovamo u kujnu da te umijem. RAKA: Šta će mi da se umijem?
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
U gluvo doba noći, kada nikoga od radoznalaca nije bilo da nadgleda moju pokoru, došla je k meni Anka. Zbog mene je sve vreme čekala negde napolju i gledala kada će one najupornije savladati san da bi mogla da se ušunja,
Vreme je tražilo nešto drugo: da se zlo izleči — da se Anka odvoji od mene. Obred venčanja Mijata Vidića i Anke Kojić izveo je lično iguman Makarije.