Upotreba reči astalu u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

I ona izađe. Posle toga donese beo vezen čaršav da ga prostre po astalu. To je činila samo da se nađe kao u poslu, a posle je uzela stakôce, pa ga dopunila rakijom i metnula na astal.

Mati je, umorna, sela na minderluk, a Stana, kao u svojoj kući, premeštaše po astalu na kome behu ponameštane razne šarene sitnice, kao: mirisavi sapuni, staklići sa đulsijom, ogledalca, u koja je Stana

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

Sedeći mi na stolici, a i ona na astalu u samovaru čaj kuva i daje nam te pijemo, a ona jednako, kako popijemo, opet nasluži; po tri li po četiri li popismo,

Prostremo čoju po lepom astalu, ispravimo evangelije i bogovađski velik srebrom okovani krst. Sad nastavimo raditi, što smo u Voljavči počeli, tj.

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Tako je bilo i s tom glavom šećera! Uđem ja jedno jutro u kancelariju a ona mu stoji na astalu. Ja se malo začudim, bogme. »Otkud sad to«, mislim sam, »kad naš kapetan ne uzima ni od kog mita?

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Bog zna je l’ to sve i istina, pa nisam rada... — O, molim, molim, to nije bilo ni nužno... Ako ova riba na astalu, — reče i pokaza na varku od soma, — što progovori, to će se i od mene čuti. Dakle... — Dakle, čujte!

A kako te ne bi’ kurtalis’o. Ta sećaš li se kad si ti opet mene kurtalis’o belaja! Nego, ’ajde, ’lâdi se večera na astalu. Dođe i pop Ćira. Posedaše svi, a gđa popadija s crkvenjakom i Roksom poslužuje.

Popović, Jovan Sterija - TVRDICA

(Prokleta Eva mu mignila!) Gospodar notarius, dajte to cedulja. Vidim da moram da propadnim. (Uzme pero i spupajući k astalu.) Evo da žertvuim pô forinta. MIŠIĆ: Oho! Manje se ne prima od deset forinti.

Popović, Jovan Sterija - ŽENIDBA I UDADBA

) Blago meni, blago meni! (Odlazi.) UGLED 4. (Druga soba) MATI I DEVOJČINA TETKA TETKA (gleda u karte, koje su po astalu razređane): Evo mlad momak u kući s mislima i personom; vodi venčanje u glavi. drugi jedan crnomanjast drži se smrtan.

Popović, Jovan Sterija - RODOLJUPCI

Koji hoće da predstavi sebi užasnost ove bitke, mora u umu voobraziti ceo predel. (Izvadi kredu i počne po astalu šarati.) Vidite, ovde leži Sentomaš, ovde Turija. MILČIKA (materi lagano): Mami, az ištenirt, politirat astal!

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

ali tamo carska kćer zaspala pa joj više glave gori svijeća šarena a niže nogu bijela, okolo nje spavaju sluškinje a na astalu svega dosta.

Ovaj se onda polagano provuče kroz duvar i prikrade ka astalu, pa na ovom što nađe, sve pojede i popije, pa onda onu šarenu svijeću iznad glave promijeni pod noge a onu bijelu

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

NIKOLA: Pa šta je posle bilo s babom? KUM: Šta je bilo; pala od muke u bolest, i eno je sad leži na astalu. Ja mislim da počnem tamo od ponedeljnika, možda ću se oprostiti bede. MAKSIM: Da Bog da, al ne verujem.

SVETOZAR: Evo novci. (Prospe dukate po astalu.) MAKSIM (vrti glavom): Čudo, zaista. JEVREM: No, sad samo reci, da nemaš dobru ženu! SVETOZAR: I o tome ima nešto.

VELIMIR (načini poklon sa strane): Drago mi je. (Skine sablju.) Na, boga ti, ovo (da Ljubi, posle otide k astalu, sedne i počne čelo i kosu trti). Ah, bože moj, bože moj! STANIJA (Ljubi): Pa ko beše to momče?

Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA

No kako mi je bilo kad sam kući došo i ove tantuze našao. (Prospe ú po astalu.) MARKO: Šta? MITA (tajno Aleksi): Eto ti tvoja špekulacija!

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

— Gospodin Dragoljub je, uplete se Bogosav, sek’o prutiće, pa ih puno naređa po astalu... Neki mu se lome, a neki ostaju celi. Sa njima je on jednako računao. — More, znaš li onoga onomlanjskog, Svetislava.

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

I nemojte da mi sedite na astalu! To je drugo! JELISAVETA: Posle nemoj da kažeš da nisi upozoren! MAJCEN: I ugasite tu cigaretu u kancelariji!

) SIMKA (sama): Ne znam šta mi je sve ovo trebalo! (Priđe stolu) Traže mačeve, a oni na astalu! (Hoće da vikne glumce, ali iz kuće desno izlazi Gina.) SIMKA: Jesi se smirila? GINA: Smiriću se kad umrem.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

I zaista nađe kuću lepu i veliku; vrata su bila otvorena, ona uđe unutra, kad tamo, sobe ne može lepše biti, i na astalu u jednoj sobi sveća gori.

ali tamo carska kćer zaspala pa joj više glave gori svijeća šarena a niže nogu bijela, okolo nje spavaju sluškinje a na astalu svega dosta.

Ovaj se onda polagano provuče kroz duvar i prikrade ka astalu, pa na ovom šta nađe, sve pojede i popije, pa onda onu šarenu svijeću iznad glave promijeni pod noge a onu bijelu

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

MILE: Kad kažem piće, ima da mi se donese u momentu! IKONIJA: Ne moraš odma da lupaš po astalu! Čekajde dodnesem ovom zgranovniku! (Nosi rakiju Miletu) MILE: A ti se nikad ne izjašnjavaš, samo ćutiš!

CMILjA: Dobio dvosoban stan, sa pogledom! Nameštaj sve sami mahagonijum! MILE: Gole mu ženske na astalu, na polici, na otomanima, po ormanima, na radiju, po fijokama! IKONIJA: Otvorio restoran sa pevačicom!

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Šijući kao i pre, počne razgovarati se s gospodinam Luzinjanom o tom što je čitala u novinam (koje stajahu jošte na astalu) o delam parlamenta, o Indija-kompaniji, o novoprišedšim otuda korabljem, o kupečestvu, pak najposle i o no|voizdatim

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

kokoš, pa da mi kljucaš u mestu kao što i priliči dobroj i urednoj domaćici, a ja kad se vratim, da ručak bude gotov na astalu i da me dočekaš kao domaćina čoveka.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

tamo carska kćer zaspala, pa joj više glave gori svijeća šarena a niže nogu bijela, okolo nje spavaju sluškinje, a na astalu svega dosta.

Ovaj se onda polagano provuče kroz duvar i prikrade ka astalu, pa na ovom šta nađe, sve pojede i popije, pa onda onu šarenu svijeću iznad glave promijeni pod noge a onu bijelu

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Al’ ko u polje neće da travi ime razbira, Ko l’ na astalu pamet doma ne ostavlja mlad, Nek ne ide u Prater da vrelu dušu rashladi, Jerbo će tamo na trud iskra da padne nova.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Treće ti je, beže, nečoveštvo: ti imadeš i oca i majku, nijednoga u astalu nema, da ti pije prvu čašu vina“. 34 LOV MARKOV S TURCIMA Lov lovio Murate vezire, lov lovio po gori zelenoj sa

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti