Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Tek posle u svojoj kući, u Bahmutskoj provinciji, u Rosiji, Pavle je, jedno veče, kad je napolju bila strašna zima, uz plamen panja na ognjištu, ispričao po
A ono što je rečeno, kao da niko rekao nije. Međutim, kad bi ga bratenci, docnije, u Rosiji, u njegovoj kući, u Bahmutskoj provinciji, namolili, Pavle bi ispričao, ponešto, o toj svojoj, poslednjoj, austrijskoj, audijenciji.
“ Docnije, u Rosiji, u njihovoj kući, u Bahmutskoj provinciji, Varvara je često pričala, u familiji, kako se seća sad, kako je Pavle tad, u Tokaju, prvi put, imao neki
A docnije, u Rosiji, u svojoj kući, u Bahmutskoj provinciji, često je pričao svojim bratencima, kako je, tamo, u Karpatima, napustio svaku nadu, da bi mogli, u onom
Kuća, sama po sebi, nije se ni u čemu razlikovala, od ostalih kuća u Bahmutu i Bahmutskoj provinciji. Bila je od lipovog drveta, čvrsta, još mirisna, a na njoj nije još bilo vrata, niti su bili prozori.
Ne nebu su se, rano, javljale zvezde, ali blede. A, tih dana, bio je nov Mesec u Rosiji, i u Bahmutskoj provinciji. Pod utiskom svega toga, Isakovič je, posle, vrativši se u Kijev, osećao da se kraj, jednom životu, i