Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Čašu za onu mračnu gomilu oko postelje najkužnijeg druga mog. On mi je bio pesmovođa, banaćanski, bećarski. Ja pijem u slavu smeha Banaćana, što je ponosniji od čelika.
A on joj se smejao besno, lagano, banaćanski. Pijem u slavu Vojnog Suda i barjaka crno‑žutih, kojima se nasmejao kad ga osudiše na smrt.
U slavu poruke njegove! Poručio nam je da se, na povratku sa streljanja, otpeva banaćanski bećarac i odigra kolo. U slavu pogurenih i kužnih koji su igrali, i stražara koji su ih tukli batinama.
To mu nije smetalo da docnije osnuje „demokratsku“ partiju. Imao je banku. Ja sam svoje kritičare, banaćanski, caknuo, i otišao. Ni danas mi nije žao.