Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Bilo je slučajeva kad su mu dovodili bolesnike koji boluju od „one” (padavice). Tako jedared dovedoše mu jednoga iz Banova Polja. Vezali ga, jer se zbesio. Popa reče da ga odreše. — Ne smemo, popo! - rekošte ludi.
Danici njihni zvahu se razno. Na samom ušću Drine u Savu danik be zvao Parašnica... Iznad sela Banova Polja drugi je danik Viškupija, a iznad sela Radenkovića bio je treći danik Drenova Greda.
Beše tu selaka i iz okolnih sela: Sovaljka, Bogatića, Klenja, Ali-aginog Salaša i Banova Polja. U četi je bilo preko pedeset ludi, koje mladića koje ostarijih. Sve dočeka Stanka i družinu na nogama.
Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Osim toga je ova vlastela bila duboko prožeta individualnošću i separatizmom. Ni za vlade jačih vladara, banova i kraljeva, centralna vlast nije nikada imala punu snagu i značaj, kao što je imala po drugim srpskim zemljama.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
da čovjeka srce od tuge zaboli, sad opet silno, bijesno i snažno kao snaga i sila bosanskih, nesrećnih kraljeva i banova.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
bez izgleda na uspeh, junaštvo i neminovna nesreća, — to je osnovno obeležje pesama o vremenu Brankovića i hrvatskih banova kao i pesama O kosovskom boju.
Sve je izgubljeno, ostaje samo „huda sreća“. Istom tragikom obojene su i pesme o vremenu Brankovića i hrvatskih banova.
se vrati perni buzdovane iznad b'jele crkve iz oblaka, on udari u banove dvore, te polupa srčali-čardake, i tu ubi dva banova sina, i četiri morska dženerala, i dvanaest velikih vlastela.
Dođe dvoru bana Zadranina, al’ pred dvorom Kumrija robinja, ona njija od zlata bešiku, u bešici dva banova sina; božju joj je pomoć nazivao: „Božja pomoć, gospo banovice!
Ali Vuče ne čeka podjele, već on otkri zlaćanu bešiku, pa izvadi dva banova sina, obojicu metnu u torbicu, pa preskače od trna do trna, privlači se od grma do grma, i uteče (vesela mu majka!
), i odnese dva banova sina. Kad Kumrija siđe sa čardaka i iziđe pred bijele dvore, ali nema tucaka junaka. Kad je bilo sunce na zahodu, al’
ovnujskoga; al’ ti đecu ja poslati neću dok mi ne daš brata Milutina, i uza njga tri tovara blaga, jer su skuplja dva banova sina od jednoga sužnja iz tavnice“.