Ćopić, Branko - Čarobna šuma
“ Poskoči mačak čilo i vedro, na maloj barci podiže jedro i skide šešir svoj: „Naći ću gdje se ribica krije, donijeti mladost što mogu prije, čekaj me, starče
Kapetan Mačak na barci lakoj za ribu pita u zemlji svakoj, vječno ga nada krijepi. Gdje god stigo, neko bi rekȏ: „Ribica dobra živi daleko,
me tebi s porukom lijepom, ribica dobra sa zlatnim repom da unuk budem tvoj, i da ti mladost zamijenim, na teškoj barci u lovu smijenim, da s morem vodim boj.“ Čudi se starac dugačke brade: „Otkuda riba za mene znade?
Tamo ti sreća večito plovi po tihoj vodi, u maloj barci. Na Japri nikad ne stanu mlini, nikada dobri ne umru starci.
Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE
— O, govorilo se da Kamposov duh sedi svake noći u barci. Niko nije smeo da ode sa njom noću. Armandu je bilo strašno žao što se tako govori o Kamposu, čije je telo na Sijera
On je bio kum. Neki koji su bili u mornarici, krštavaju tako devojčice. — Vidite da mu je i na barci napisano: Ivona. Toliko Pipo voli mezimicu. — Sjajne devojčice; crnooka i plava. — Savršene devojke. Idu već u školu.
Povijem se u barci, kao da će me pogoditi. Priroda baca svoje meteore, svoje munje, i slike svojih munja, nemo i ubilački kao prvoga daka.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Na svoju ruku, ili razdeljen po zadrugama, koje posle dele ribu. Na jednoj staroj barci vozim se dakle do brodogradilišta ribarskih čamaca u Žurkovu.
Jedno ogledalce i brijač na jednoj dasci, ničeg ribarskog. Na palubi okreću čekrk i daju znake rukom drugoj barci. U lov idu barke sve dve i dve, a između sebe vuku mrežu po dnu mora. Čekrci škripe, dižemo sidro.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
(Ono iz razboja za tkanje) 325 — Ko je vikao, da ga je sav svet čuo? (Magarac u Nojevoj barci) 326 — Koji konji ne jedu ni zobi ni sena? (Drveni) 327 — Koji krivac seče noge svima pravima?
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
D. iz Zagreba, Manifature Rosari i Barci, pa Virtembergiše Katun Manufaktur i Manifatura Rivarolo Sveti Đorđe Kanoveza A. D.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Zmiju uhvaćenu s ribom Ispljuj je napolje iz sebe, A dobre besede izberi, Te ih drži sebi U barci tvojih usti. Evo, i ja što sam vrstan, koliko li jakostan i kadar, na vašu čast predlažem slovo vašem izvoljivanju,
RIBOLOV POSLE SMRTI Idila Pri moru, na ribolovitvi, dođe Hristos pak nepoznano k apostolom. Zapita ih imadu li što u barci za jelo. Rekoše mu: »Gospodine, svu dragu noć mučismo se loveći, i ni uha ribna ne dostasmo.