Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
Mlogo je i drugi̓, osim barjaktara, Turaka padalo, i u našem šancu mlogo se ranilo i konja poginulo. Posle trećega juriša Turci se poistupe malo, materize
Matavulj, Simo - USKOK
I ti si od brastva, pa je pravo da znaš svu istinu. Milica je vjerena još u kolijevci sa sinom cuckog barjaktara, Radoja Dragojeva. Radoje bješe kao najbolji Cuca, a bješe još od najboljih prijatelja našega kneza.
Sremac, Stevan - PROZA
— Nisu!... Ja sam bio barjaktar! — A bio si Orloviću Pavle! Pa?... — Pa se oko barjaktara najviše tukli... — A, a. Pa ti isp’o ka’ neki novi Katanić? Nisi dao barjak, a? — Pa tako dobio kamenicu u nogu...
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ „Bogme hoću, striko! Stana je vjerena još u kolijevci. Znavao si, ja mnim, pokojnog bjeličkog barjaktara Radoja?“ „Znao, te dobro!... Bješe kao ijedan Crnogorac! Poginuo je mlad na Čevu...“ „Bješe, valaj, soko sivi!
— Ma eto, ženo, ti se jediš, a nećeš da me čuješ do kraja! — Ne ijedim se ja! — Miraš je brat, ako ne znaš, pokojnog barjaktara Radoja!... — Ma znam ja to sve, ženska glavo, što soliš more! Bog s tobom, drugo, ta jesam li ja mati Stanina!
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
„nevirnih rkaća“; kao god što u Dalmaciji ima bratstava koja su u neprekidnome nizu dala trideset-četrdeset serdara, barjaktara itd., tako isto ima ih iz kojih je izašlo toliko fratara ili popova (fratar je više cijenjen).
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
ne nalazimo samo u Petrovićevoj poeziji nego i u njegovoj izvrsnoj analizi poznate narodne pesme „Ženidba Milića barjaktara“63. Analiza se kreće od sižea i likova u pesmi ka prikrivenim i vremenski sve udaljenijim obličjima i značenjima.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
naletali i skakali šancu, kao čopor tigrova, ja čuh gde jedan od mojih komšija reče svome drugu: »ded ti onoga barjaktara, a ja ću ovoga« (barjaktari su iskakali napred; puške grunuše, a moj komšija uzviknu: »Oh, kako ga podvatih!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
JANKO OD KOTARA I MUJIN ALIL 644 63 SMRT SENjANINA IVA 657 64 SESTRA ĐURKOVIĆ-SERDARA 661 66 ŽENIDBA MILIĆA BARJAKTARA 683 66 ŽENIDBA STOJANA JANKOVIĆA 696 67 ROPSTVO JANKOVIĆA STOJANA 712 68 ČOVJEK PAŠA I MIHAT ČOBANIN 719 69
Jankovića, Od Horvata Mato; opise devojačkog odela i lepote u pesmama: Ban Zrinjanin n Begzada djevojka, Ženidba Milića barjaktara, Udaja sestre Ljubovića; opise opremanja konja u raznim pesmama o Marku; opise megdana u pesmama: Banović Strahinja i
pa je toke rukam' ustavljao. U drugome (iz pesme Ženidba Milića barjaktara) — rekli bismo — u još snažnijoj slici prikazan je Milić u trenutku kad je dobio lepoticu Ljeposavu i raskošne darove:
U Ženidbi Milića barjaktara ponavljaju se nevestine reči o tome kako joj je omrznulo sunce, a to je trenutak kad počinje tragedija.
Maksima Crnojevića, Margita djevojka i Rajko vojvoda, Ivo Senković i aga od Ribnika, Smrt Senjanina Iva, Ženidba Milića barjaktara, Ropstvo Jankovića Stojana, Predrag i Nenad.
Namera je namrila bila na junaka Orlovića Pavla, na kneževa mlada barjaktara. I njega je našla u životu. desna mu je ruka osečena i lijeva noga do kolena, vita su mu rebra izlomljena, vide mu se
66 ŽENIDBA MILIĆA BARJAKTARA Mili bože, čuda velikoga! Kad se ženi Milić barjaktare, on obiđe zemlju i gradove od istoka pake do zapada, prema
kolo povedoše, žalostivu pjesmu zapjevaše; sabljama mu sanduk satesaše, nadžacima raku iskopaše, saraniše Milić barjaktara kuda jarko smiruje se sunce.
sa svojom družinom, te povata svijeh u planini, pogubi nam tri najbolja druga: četobašu starca Ćeivana, i deliju tanka barjaktara, kalauza Zulić-Husejina; nas trideset ne šće pogubiti, no udari svakom po biljegu: mene j’ onda uši osjekao, pa je mene
“ Pa opali brešku okovanu, te ukide Čulka barjaktara, — pust ostade barjak na ledini! Ostali se prepadoše Turci, pobjegoše po gori zelenoj, a ne znadu staza ni bogaza.
dva Nedića mlada, pogodiše u turskoj ordiji do dva brata, dva Turčina mlada, oba brata izvrh Vukovija, oba brata, oba barjaktara; oba pa’še, nogom ne makoše, barjaci im pusti ostadoše.
Zemlji pade Damnjan Kutišanac, zemlji pade, pušci oganj dade, i on ubi u turskoj ordiji iz Zvornika Asan-barjaktara; Asan pade, barjak mu ostade.