Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE
Za barjaktare koji u miru gone trgovačke karavane, za strelce ljubavlju nedoličnom obuzete, za kopljanike koji u lovu pogube ordenje st
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
VOJVODA DRAŠKO Ko je ono, kâ da su mahniti? SERDAR JANKO Ono su ti svati Mustafića, a ženi se Suljo barjaktare sinovicom s Oboda kadije. VUK MIĆUNOVIĆ Ma nijesu svi svatovi Turci, nego ima i Crnogoracah.
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
— A ja što sam?.. Pristav, Ciganin, raja, prosjak?!.. Nijesam za vašu odaju?.. Ne mogu sjesti među vaše barjaktare ili kačake?.. A?.. E, Bog vas milovao, a da sam nešto ranije umro ne bih znao za ovo vaše junaštvo!..
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Al’ govori Senjanine Ivo: „Da moj brate, Jure barjaktare, ne znaš đegođ kamene pećine, đe bi mogli vatru naložiti i junački život povratiti?
Al’ govori Jure barjaktare: „Vi nemojte tanke puške kvarit, tanke puške i britke mačeve: oružje nam može trebovati; nego da mi vatru naložimo od
Pita njega Senjanin Tadija: „Što je tamo, Komnen-barjaktare? Što je tamo kod ognja živoga?“ Kaže njemu Komnen barjaktaru: „O Tadija, našoj četi glavo, kod ognja je Kuna Hasan-aga sa
noge lagune, te on veže svoje Udbinjane, — Kuna veže, a Komnen priteže; sveza Kuna tridest krajišnika, Kunu veže Komnen barjaktare.
66 ŽENIDBA MILIĆA BARJAKTARA Mili bože, čuda velikoga! Kad se ženi Milić barjaktare, on obiđe zemlju i gradove od istoka pake do zapada, prema sebe ne nađe đevojke: glavit junak svakoj manu nađe; ženidbe
No da vidiš čuda iznenada! Jedno jutro u svetu neđelju poranio Milić barjaktare na jutrenje Milješevci crkvi; pred crkvom ga namjera namjeri na junaka vojvodu Maletu od bijela Kolašina grada, pa
ga namjera namjeri na junaka vojvodu Maletu od bijela Kolašina grada, pa govori vojvoda Maleta: „Oj, boga ti, Milić-barjaktare, ti obiđe zemlju i gradove od istoka pake do zapada, a po ćudi ne nađe đevojke; no ti hoću jedno čudo kazat: eno za te
Ili ti je bog od srca dao?“ Zaplaka se đevojačka majka, a kroz suze tužno govorila: „Mio zete, Milić-barjaktare, niti sam je od zlata salila, niti sam je od srebra skovala, niti sam je od sunca otela, veće mi je bog od srca
“ Cvili, pišti đever do đevojke: „Stani, kume, stani, stari svate! Stani, pobro, Milić-barjaktare! Ustavite svirke svekolike, ugasite svatske davorije, uz jelike prislon’te barjake, da skinemo sa konja đevojku; ljuto
Svi svatovi grozne suze liju, a najviše Milić barjaktare; đuveglija jadan naricao: „Zaručnico, mlada Ljeposava, tu li tebe suđen danak nađe!
Još nariče Milić barjaktare: „Čarna goro, ne budi joj strašna! Crna zemljo, ne budi joj teška! Vita jelo, pusti širom grane, načini mi zaručnici
Daleko ga ugledala majka, malo bliže preda nj išetala, konja grli, a Milića ljubi: „Čedo moje, Milić-barjaktare, đe su svati, đe ti je đevojka?