Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Iza nje, do na kraj plavog vidika, bilo je samo dva reda jablanova, do barutana. Garsuli se, tog dana, vozio, na paradu, sa Engelshofenom, u velikim, Engelshofenovim kolima, sa četiri konja.
Kakvi lepi ljudi, kakvi lepi, stasiti ljudi! Možete li da ih zamislite, kad budu orali, na onim poljanama, iza barutana? A odatle, do grada, mislim da iskopam kanale. Mislim da produžim Begej do Jozefštata.
Sve te priče pandura, o pucnjavi po kasarnama i paljenju stogova, u blizini barutana, mora da su izmišljotina, da bi se, ulagivanjem kod njega, pravila karijera.
Egzercirišta su bila prazna, požutela, spržena, a trska u vodi, oko barutana, bila je sagorela. Zbog tih barutana, iako su bile zazidane u zemlju, opkoljene jarkovima, Temišvar je živeo u strahu.
Egzercirišta su bila prazna, požutela, spržena, a trska u vodi, oko barutana, bila je sagorela. Zbog tih barutana, iako su bile zazidane u zemlju, opkoljene jarkovima, Temišvar je živeo u strahu.
Pred veče, celo bi se društvo Isakoviča vraćalo, umorno, sa jahanja, duž egzercirišta, alejom jablanova, pored barutana. Svi su jahali sitnim kasom i prelazili, svaki čas, u korak.
A ako se on ne vrati iz Temišvara, planuće, koliko sutra, jedna po jedna barutana temišvarska. Isakoviča onda, valjda od umora, obuze neko sažaljenje prema njima.