Ćosić, Dobrica - KORENI
I damari šapuću: rodićeš. Ujutru, kad je Đorđe s punim ibrikom rakije izlazio iz bačvare, ona ga uhvati za mišice i mirno, gledajući mu u oči, reče: — Prestani da se opijaš. Već dva meseca nosim ti dete.
Đorđe, sin, domaćin, nedeljama i mesecima ne radi, noću pije, a danju spava. Aćim na prstima prolazi pored bačvare: da li je i danas pijan? Uzdržav a kašalj. Neka ne zna da otac sve vidi. I mrtvi brestovi na drvljaniku.
Ipak, postoji jedan izlaz: rakija. I noć miriše na rakiju. A snage ima za petnaestak koračaja do bačvare. Put vodi tamo odakle je jutros izišao kad mu je ona otela ibrik.
Pored nje što je oticala u ledinu, jabuka je granama bila obešena o luk neba, sa koga retko padaju crvljive jabuke. Iz bačvare krklja Đorđe: „Kurvo, dođi da te zakoljem!“ Ona stoji i misli koliko li će trajati ova noć. Nije osećala strah.