Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
Više danas košta jedno jaje, nego juče jato kokošaka! da sam juče imao milion, belela bi mi se reka od gusaka! A danas mi se, za taj isti milion, ne bi na vodi zabelelo ni perce!
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Trsku, travu, i baruštine u Mahali, bagremov cvet pretvarao je u srebruštinu nebesnu, koja se belela do zvezda. To jest, do ovejka zvezda, koje je taj narod zvao Kumovom Slamom.
A samo pri ulazu, na zelenoj travi, belela se peć, koja se ložila slamom, spolja, a u kojoj se pekao hleb, za gospodina Trandafila.
Pored jednog, drvenog, mosta, sa krstom, i malim, seoskim grobljem, gde je, ukraj druma, belela se i jedna krčma, Petar, sa svojim kolima, izide na širok, kamenit, put, koji se, posle, beleo, i sužavao, u daljini.
Jahao je ukorak pored redova kola, koja su se nastavljala i belela, svojim, od kiša opranim, arnjevima. Sa Trifunom su jahala dva husara.
u kojoj su Isakoviči živeli, ostala je, međutim, mirna, jer je bila uzbrdo i do nje nije stigao talas i mulj te stihije. Belela se, i osluškivala tutanj, huk, vapaj suseda po kućama koje su bile naniže.
Bila je od lipovog drveta, čvrsta, još mirisna, a na njoj nije još bilo vrata, niti su bili prozori. Belela se i žutela, prekodan, iznad druma u Bahmut, pred šumarcima, koji su bili počeli da žute.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
brdima, kako prolaze oblaci, učini mu se da se slivaju dole, kao i ogromni potoci kamenja sa vrhova, pod kojima su belela se čitava polja dubokog snega i velikih, tamnih senki stena.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Bošča bi se belela, odudarala od trošne, crne zemlje groba u koju ona nikada nije smela dublje da zabode prst, sve bojeći se kao da ne
do kapije bio je ambar, koš, a otuda, od kapije do kuće, vodila je kaldrmisana putanja, koja se belela, i onaj deo kuće koji je bio do bašte, s lica, i u kome je bila soba u kojoj su spavali.
Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ
Prženu ribu? Ili možda guščetinu i pačetinu? SIMKA: Gde rekoste guščetinu i pačetinu... Pre rata se belela reka od guski i patki! Nije se moglo trenuti posle ručka od gakanja! A sada nigde perceta, ni za pahuljicu!
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Dole, ispred kuće, dvorište je bilo davno poliveno i počišćeno. Od kapije do kuće belela se kaldrmisana putanja. Iz kofe na bunaru curila je voda, i belasajući se spram sunca, kapala je po pločama.
opet, baš ispod te njene krute košulje, ispod njene opečene suncem glave i iza nažuljenih joj i žutih ruku, pomaljala se i belela kao mlekom nalivena tako nežna i slaba njena snaga.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
brdima, kako prolaze oblaci, učini mu se da se slivaju dole, kao i ogromni potoci kamenja sa vrhova, pod kojima su belela se čitava polja dubokog snega i velikih, tamnih senki stena“.
Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN
Gore, u čelu varoši, belela se gola, raštrkana »ciganska maala« iza koje se tamnela zelena Ćoška, a opet iza nje visoko do neba dizala se