Upotreba reči beleli u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Kao na dnu neke aleje, na dnu tih krčevina, plavelo se nebo, a na njemu se beleli oblačići, kao stado jaganjaca. Božič je na tom proplanku bio stigao troja kola svojih poznanika.

Oficir je išao pred njima sa isukanom sabljom u ruci. Klobuci grenadira – koji su ličili na glave šećera – beleli su se i ljuljali, korakom. Pored tog poluvoda grenadira, išao je bubnjar.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Sa jedne strane vidik je bio pun vode i mokrih ostrva, nad kojima su beleli se minareti i bedemi Beograda, u bledoplavom nebu.

Ćosić, Dobrica - KORENI

On se vratio s puta i, kad su ušli u sobu, kroz tanak osmeh kao nekome drugom a ne njoj namenjen, dugo su mu se beleli zubi. Obazrivo ga je posmatrala. Nikada nije bio tako raspoložen kad se vraćao s puta.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Dobro je. To je selo Strupino. Poterao sam konja još brže. Kuće su krovinjare, oblepljene blatom. Ukraj zidova beleli se šatori neke pozadinske komande. Razapeli su ih iza kuća, da bi se zaklonili od onih sa položaja.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti