Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Samo se raširene zenice uprle kroz mrak u neke nejasne predmete, što se belucaju tu kraj debla kruškova, a sluh napregnuto lovi svaki zvuk i pokret... Jest, poznaje dobro njegov glas...
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
što su mu pogled milovala još od detinjstva mu; mame ga one ravne i nepregledne, pokošene zelene livade, po kojima se belucaju čopori stoke i razleže onaj jednačiti, poznati mu zvon medenica, koji mu dušu razgaljuje...
ikakva reda razbacane bele, ćeramidom pokrivene kućice; one vire i jedva se raspoznaju u gustim šljivarima i voćnjacima, belucaju se njihovi zidovi i crvene obasjani krovovi kroz gusto zeleno rpanje voćnjaka.