Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
u Primorje dođe, zaplaka se i sestra i majka, ljuba mu se grotom nasmijala, pa pošeta niz čaršiju mlada, dokle dođe bemberu Mihatu, pa Mihata bila bratimila: „Bogom brate, Mihate bembere, obrij mene rusu kosu s glave, ostavi mi delinske
mi skače polagano, ispod nogu kamen izlijeće, na dućane tuče bazerđane, — dokle dođe pobratimu svome, pobratimu, bemberu Mihatu, pa je njemu bila besjedila: „O Mihate, mio pobratime, da nijesi mene obritvio, bi li rekô e sam ženska glava?