Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
). Tamo sam svu noć bulaznio, vršo se i budio brata, svoga suložnika. Djed je grdio Petraka i „njegov benasti konjski mjesec“, mama me je umila ledenom vodom, a kad to nije pomoglo, prišila mi je dvije-tri uz obraze, pa sam se
Šta će kukavni tuđi sluga, svak samo gleda kako će ga šakom za vrat, a jedan je samo benasti Rade Ćopić, pa udario u školanje da mu se sprda selo.
Sjetio se čak i brata Save i požalio „što rđa nije tu“, pa da i on vidi vajde od ove strmoglave večeri, kad se benasti stari Rade ritnuo na smrt, pa čak i na svoj besprijekorni pravednički život.