Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
A nedjeljom crkva, rekoh vam, puna puncata, pa i polovinu porte pritisnuo narod. A pop još kad hoće što važno da besjedi, poruči kmetu da zovne još ljude kojih će se najviše ticati besjeda.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
se one poprenule, Ali sunce na zaodu; Otud ide svekre Petre, Da on vozi trudne snae, Trudne snae i umorne; Pa besjedi svekre Petre: “Šta ste take, mile snae! Kan’ dasu vas zmije pile, Zmije pile i gušteri?
“ Al’ besjedi siva tica orle: “Id’ odatle, sovo bućoglava! Nije ’vaki čelebija za te.“ 252. Kad se ženi vrabac Podunavac, Zapro
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Kad mu svjetlost do nogu doprije i oči mu zabliješti, Vladika se trže iz svojijeh misli. „Sjedi Ivo! Sjedi na besjedi!“ reče Vladika osmjehnuvši se.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— U pravoj ruci i kriv kantar pravo kazuje. — Bolje je nepravo trpljeti nego nepravo činiti. — Krivo sjedi, a pravo besjedi (reci, sudi). — Zbori pravo, sjedi đe ti je drago. — Teško pravom, dok se kriv ne nađe.
(Krčag s vodom) 129 — U ognju gori, ognja se ne boji? (Kotao) 130 — Caru na glavi sjedi, a nikad ne besjedi? (Kruna) 131 — Ceo dan ide, a nikud ne odmiče? (Časovnik) 132 — Crno belo briše?
Ćipiko, Ivo - Pauci
—Rade Ilijin! — reče jedan od ljudi najbliži vatri. Glavom ja, odgovori Rade, — upoznavši u dimu po besjedi svoga plemeštaka, što s ocem bješe po vino pošao, i upita ga: — Što bje od Ilije?
s godine na godinu sve više i više, a i u životu napredovaše: postade razvijeniji, i naočitiji, i slobodniji na besjedi.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
On će kazat na mene je carstvo. Šuti Marko, ništa ne besjedi, na šatora ne okreće glavu. Malo l' ti je, — ostala ti pusta! — već s' o tuđe otimate carstvo?
se bolje nego na ikoji drugi način izražava koliko je Lazaru teško da pomene caru za ženidbu: Voljan budi, care, na besjedi!
Voljan budi, care, na besjedi! Kad me pitaš, pravo da ti kažem: koje sluge poslije dođoše, sve se tebe sluge udvoriše, sve si sluge, care, iženio, a
Sad da su mi dva sestrića moja, dva sestrića, dva Vojinovića, sad bi oni na majdan izišli“. Istom care u besjedi bješe, Miloš ide, a kulaša vodi Ao pred šator srpskog car-Stjepana: „Je l' slobodno, care gospodine, da ja idem na
gradu Pirlitoru, Pirlitoru prema Durmitoru, Vidosavi, ljubi Momčilovoj; tajno piše, a tajno joj šalje, u knjizi joj ovako besjedi: „Vidosava, Momčilova ljubo, šta ćeš u tom ledu i snijegu?
Ne sjeća se tanana nevjesta, no besjedi svome gospodaru: „Moli boga ti za tvoje zdravlje, a salićeš i bolju jabuku“. Tad junaku grđe žao bilo, pa na stranu
Al' t' je malo golijemna blaga? Šta t' je malo u dvoru mojemu?“ Njemu veli vjeran sluga Lazo: „Voljan budi, care, na besjedi!
Voljan budi, care, na besjedi! Kad me pitaš, pravo da ti kažem: koje sluge poslije dođoše, sve se tebe sluge udvoriše, sve si sluge, care, iženio, a
si sluge, care, iženio, a ja ti se udvorit ne mogoh, mene, care, ne kće oženiti za mladosti i ljepote moje“. Besjedi mu silan car Stjepane: „Oj, boga mi, vjeran slugo Lazo, ja ne mogu tebe oženiti svinjaricom ni govedaricom, za te
“ Vojvod' Gojko: „Nije, neg' na mene!“ Ćuti nejak carević Urošu, ćuti d'jete, ništa ne besjedi, jer ne smije od tri bratijenca, bratijenca, tri Mrnjavčevića.
On će kazat na mene je carstvo. Kaži, Marko, na mene je carstvo, oba ćemo bratski carovati!“ Šuti Marko, ništa ne besjedi, na šatora ne okreće glavu. Kad ga viđe vojevoda Gojko, tade Gojko riječ govorio: „Blago mene, eto mi sinovca!
na glavi devet perišana, povrh toga kruna pozlaćena, a u njojzi tri kamena draga: sjaje noćom kako danjom sunce; pa besjedi slavnome Lazaru: „Gospodine, slavni knez-Lazare, zazor mene u te pogledati, a kamoli s tobom govoriti, bit ne može,