Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
251. Sova sjedi na bukovu panju, Viš’ nje or’o na jelovoj grani. Sova orlu tiho besjedila: “Idi, orle, ne namiguj na me; Sad su ljudi čudnovate ćudi, Pak će reći, ljubi sova orla.
Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti
Damjana, svoga muža, da bi majci ostavio duge mučne trenutke prisećanja (Okretala, prevrtala s njome,/ Pak je ruci tijo besjedila:/ "Moja ruko, zelena jabuko!/ Gde si rasla, gdje l' si ustrgnuta").
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Uze majka ruku Damjanovu, okretala, prevrtala s njome, pak je ruci tijo besjedila: „Moja ruko, zelena jabuko, gdje si rasla, gdje l' si ustrgnuta! A rasla si na kriocu mome, ustrgnuta na Kosovu ravnom!
“ Pa on ode niz bijelu kulu, te oprema Šarca od mejdana. Za njim stara pristanula majka, pa je Marku tiho besjedila: „Ja moj sinko, Kraljeviću Marko, nemoj nosit ništa od oružja! Ti se jesi krvi naučio, učinićeš krvcu o prazniku“.
Bula gleda roba dragokupa, oprema ga na bijeloj kuli, pak je njemu bila besjedila: „Čuješ mene, robe dragokupe! Ti otidi u riznicu b̓jelu, te ti uzmi žutijeh dukata, daji bakšiš mladim Sarajlijam̓ kad
kamen izlijeće, na dućane tuče bazerđane, — dokle dođe pobratimu svome, pobratimu, bemberu Mihatu, pa je njemu bila besjedila: „O Mihate, mio pobratime, da nijesi mene obritvio, bi li rekô e sam ženska glava?
Često Ture do nevjeste do’di da mu reče konja da ostavi, pa mu ona besjedila mlada: „Ostavi mi konja debeloga, daj mu dosta zobi i sijena; siguraj mi gospodsku večeru, siguraj mi što u dvoru