Ćipiko, Ivo - Pauci
—Da ti kažem cijenu, — navlaš rasteže besjedom gazda, — a nijesam voljan prodati.. . I diže se, priđe k prozoru i gleda na ulicu.
pišući snađe se i, pružajući mu cedulju, ljutit, htjede da Radu oštro u oči pogleda, ali Rade, još uvrijeđen prvom besjedom, ne mareći za nj i odlazeći veli mirno: — Imaš pravo, pope, i jesmo živine...
A da nije ovoga ... i prekide besjedom, te opet je zamoli da pođe s njime. I, razgovarajući, pop Vrane zastajkuje; na mahove gleda nekamo neodređeno, na
Bijaše pošao veseo u polje, a sada se vraća rastužen. On ne progovori ni riječi. Činilo mu se da bi kojom mu drago besjedom oskvrnuo njihov bol. Sada shvaćaše što je to rad i patnja, i u duši ga ljuto zaboli njihova nesreća.
Uto u kuću uniđe najbliži im susjed Lovre. Došao je s besjedom u ustima, no pretrže je kad ugleda Ivu. — Ča ti je reka? — upita ga pokojnikova žena, dok je sio. — Ča?! Znate...
Stari Ante nadao se pohodu, te mladića dočekao ljudski. Isprva, pri večeri, razgovarahu o svačem, ma niti jednom besjedom mladić ne spomenu rašta je došao.
— Čekaću te dok te bude volja! — reče živo devojka. I oni razgovarahu tiho i razvlačeći besjedom, kao žao im pretrgnuti razgovor; samo dok začuju jače starčevo disanje, ućutali bi, osluškujući, da onda nanovo lakše