Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Pa, opet, moje bi zlato bilo đubre!...” — Vas dvojica idite Bezdanu i tamo me čekajte! — reče Nogić. — A ja odoh popu... I ode. Stanko i Zeka ostaše sami.
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
A taj čovek što je s njom govorio moguće je neuporedljivije čistiji od mene. Eto gnjuram se ja po bezdanu moje prošlosti pa me otud vulkan prljavštine i smrada zadahne i zaguši. Ni u sedamnaestoj godini nisam više bio čedan.
I puno bi imalo onih prljavština da se pronađe po onom bezdanu, samo šta mi sad vredi sve to tražiti. Zaista, sve je To, po sto puta, gadno i odvratno, ali sam ja to grozno ispaštao
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
opet, u san, zapaljen i pun nekih plamenova, tumba se u nekom šarenilu u nepreglednu daljinu, u nedoglednu visinu i bezdanu dubinu, dok ga kiša, što kroz trsku prokišnjava, ne probudi.
Jedva i pogledav vojnika koji mu je, malo dalje, klečeći na senu, čistio pištolje, zagleda se u bezdanu visinu nad sobom. Čekao je da se smrkne u logoru, udišući miris dima zapaljenih trava, među šatorima vojnika.
Radičević, Branko - PESME
Mrtva, mrtva, istina je, Nešto šušnu, ko je, šta je? Ko to kraj nji plao minu, K bezdanu se pravo munu! Onde stade, pa se saže, Pa gledati dole naže. Gledi dole, gledi, gledi, Pa ne može da s' nagledi.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
ali kad viće da mu ne može ništa, počne ga prepadati, govoreći da će doći više od sto vragova, te da će ga ponijeti u bezdanu jamu. — Ne bojim se ja, mace moja, tije tvojije vragova!
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
S glavom u magli. Još negde kaplje, iza kuće. Vlažno i tamno od iskoni, Vode se skupljaju u bezdanu. Uz Nemanjinu tramvaj skakuće. Iz šipke trola zvezde izgoni Koje, kako planu, tako nestanu.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Nu namah stane kiša divnih suza; S mirnoćom onog kom nešto predoče, Ja vere, s nečim mladih kukuruza, Zagnjureno u bezdanu dubinu Stvari, koje mu znak tajanstven daju, Zarudi divno, da sve bore sinu, I, sa žarom, u uzvišenom sjaju: - „Šta
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
A duboko dole u bezdanu tonule su nejasne trunke građevina. Ni zvuka, ni najslabijeg daha vetra, ni lelujanja alpijske trave.
Rastopljeno zlato prosipalo se pobedonosno daleko već u bezdanu, a po stenama bežale su vijući se gonjene i plašljive senke poslednjih oblaka. Sunce je izašlo.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
opet, u san , zapaljen i pun nekih plamenova, tumba se u nekom šarenilu u nepreglednu daljinu, u nedoglednu visinu i bezdanu dubinu, dok ga kiša, što kroz trsku prokišnjava, ne probudi.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Vojkan se vratio onoga dana pijaniji no igda, kao veli čovjek: badava je mučiti se, bezdanu jamu niko ne zatrpa, pa bar da se pije dok teče! ...
—Da, da mu je potreba, potvrdi jedan drugi vremešan čovjek. I nadoda: — Prikuplja čovjek pare da zajazi onu bezdanu jamu u varoši... — Ne zajazi ono niko! — sjeti se Ždrale. — A jeste li čuli?