Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
mogućijem slovom našu zemlju u vjetar razvije i u trenuć zemni okeani kad se prospu srebrnim strujama u propasti bezdne mrakovite - tako teku izobilno luče sa dobrotom svojom besamrtnom u prostore opširnoga bića.
Što se više tvorenijem pružam, sve se njino carstvo umaljuje; vrijeme će i k toj cjelji doći da se bezdne mračne osvijetle.
“ „Istočniče sreće besmrtnijeh i nadeždo prava i svijetla usopšijeh u bezdne mirovah, kojijema slijepo mrtvilo ne da poznat velikoga tvorca otečesko blagoutrobije, - reče Gavril ocu
mirovi rušit, moja bi se silna na njih ruka oružala s užasnijem gnjevom: ja bih sve njih u grdne komate razdrobio, u bezdne zajmio, pa bih druge iznova svjetove iz mračnoga lona voskresnuo i na kola okrunio njina.
Ko da s tobom, oče, silu mjeri? s tobom kome od jednoga slova ustrepeću bezdne i mirovi! Ah, presveti, milostivi tvorče, slabo naše usliši molenje za preblagost božestvene duše!
Čas suđeni zazvoni svjetlosti; na veliku i užasnu žertvu gladne bezdne otvoriše usta. U trenuće oka laganoga sva božestva s prestolah padoše, svi strmoglav miri polećeše, svi se hukom
Grdne bezdne, mračne i nijeme, snom vječnijem mrtvo uspavane, sjutra će se zatrest jekom slave presilnoga protivnika njina; hoću
Od udara ovog svevišnjega bezdne hladne zasute atomom, koje dosad ime ne poznaše do sna hladna i tišine mrtve, ne zefira, ne luče, ne glasa - sad
Nemilosno vjerne sluge neba hulitelje svoga tvorca gone, zlo ćeraju s svijetloga dana u kipeće bezdne tartarove, na nebesnu dognaše granicu.
u slatkoj ljubavi padenije neba protivnika i rođenje novog legiona, kojega je na vječno blaženstvo svemogući iz bezdne izveo da namiri pogubljenu vojsku.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Misli, o Lukijane, sred zloba, pakosti zverskih, Šta bi činio tu Seneka, šta l' Epiktet. Nesreće bezdne jošte ne boj s': besplotni te diže! Zasluga rizom pokrij s', um na besmrtna upri!
mi konja vražjim očima; Svaki mu broj ti skok: nalevo, Desno, to na brdo, to pak u dol; To preko struje, strašne i bezdne tam’! Protivu strela vražjih smatraj mu Nepokolebim vzor, pak zatim Nestašno po polju tam’ tečenje.
Nastasijević, Momčilo - PESME
Reke nek pohvalom zašume I neka planine zaječe, Njemu svetlost dah je i bit, On krilima vazdušnim leti, Odelo mu bezdne mir. Oblaci prave blistav mu šator I glas mu huji kroz oluju, Poklonimo se Tvorcu Bogu.