Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Jest, jest... To će učiniti... A kad ga uhvate, onda je sve prošlo. Metnuće ga na muke... Bezdušni su Turci... Na grozne će ga muke metnuti...
Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
— Ehej, gdje li si sad, dobri moj čiča-Trišo? — sjetih se ja. — Dođi da vidiš kako tvog Tošu potkivaju poput konja! Bezdušni Brko nađe četiri povelike ljuske od oraha i navuče ih na moje šape, pa ih još okolo zalijepi voskom tako da sam sad bio
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Romantičar po svome duhu, ne mareći za »hladan, bezdušni Zapad«, kako je sam pisao, u Nišu, odmah posle oslobođenja, naišao je na komad živopisnog, egzotičnog Istoka, gde se
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— uzinatio se sumnjičavo Vačkonja, a meni odjednom dođe nešto žao toga inokosnog siraka, isturenog sama samcita pred bezdušni front ovakve tri pozadinske, komordžijske nabiguzice.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
To kanda zagolica Kušmeljov ponos, te će: — Ima, brate, i kršćanski lupeža, još kako višti, samo šta nisu bezdušni. Neđe, recimo, da diraju crkve, ali ostalo, da rečemo... — Ma, nema i’ višti kâ šta su njiovi!
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Jer angela jednog nebesnoga da uliješ sveto naslaždenje u gordi stas kedra nebesnoga, bi bezdušni velikaš sadovah poletio po nebesnoj sferi al' se s vrha do dna rastopio od preslatke duhovne naslade; al' zavišću
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
E pa zar su onda duhoviti ovi „naoružani proroci“? Ne, oni to nisu, nego smo mi slepi i ne vidimo. Zar bezdušni komandanti ne streljaju, u ime Božje i nekog „božanskog“ zakona, svoje rođene vojnike koji su u sto borbi učestvovali i
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
— Valjda nećete biti tako bezdušni, gospodinPero, i odreći nam tu veliku čast, da progutate u poštenoj kompaniji jedno pištoljče — čuo se glas od kavane,
Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA
— Ljubov je najnesrećnija stvar na svetu. Vidiš tamo ono derište, s krilma i strelom namalano, to je bezdušni onaj Amor, koji je mnoge devojke nesrećnima učinio.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Takav je rat. Ljudi su postali bezdušni. Lice kapetana Lazara je ustreptalo, oči usplamtele. Kao da mu još uvek lebdi pred očima vizija kada su ovi isti