Upotreba reči bezimenoj u književnim delima


Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

E, moj Vaskrsije, ti nas danas baš lijepo razgovori, hvala ti ko bratu. TREBA NALOŽITI VATRU Među bregovima, na bezimenoj zaravni obrasloj rijetkom šikarom, tišina se slila u duboko jezero.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

prlje plamteće, I vidim čoveka — nije mi ni rod, ni pomozbog, A opet mi se strahovito nameće — Bezimeni kupač u bezimenoj reci, Izuzetan, kao što su svi ljudi izuzeci. Dakle: predvečerje. Sedamnaesto stoleće.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti