Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Šarac kako i pomaman, i preskače konje i junake; pak doziva bega Kostadina: „Pobratime, beže Kostadine, idi, brate, bezistenu mome, donesi mi strelu tataranku, u kojoj je streli tataranki devet beli sokolovi pera; a ja idem s agom na kadiju, na
Tad se beže bezistenu vrati, ode Marko s agom na kadiju. Kako ide carev Alil-aga, papuč' skide, sede kod kadije, pa izvadi dvanaest
Carigrad su Turci osvojili posle Markove smrti. Idi, brate, bezistenu mome, tj. idi mojoj kući, u moj stan (inače bezisten znači trg).