Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
Briše bezglasan, studen potplaninski vjetar poljem, i samo kad čovjek naiđe pored nekog osamljenog gloga, čuje se beznadno sitno cviljenje.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Šta bi sad? Ilija se premješta do svog vodnika Boriše, opet naginje uvo prema lijevoj ruci, osluškuje i beznadno puše: — Stao pa stao, nema ti tu više pomoći. — Ma ko stao, brate?
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Stih iznikne, iza njega Zora, bez nje nema pravog odgovora. Zurim tako, izgubljen, beznadno, u večernje dalji maslinaste, a ne vidim, oko mene, krugom, kako šapat podrugljivi raste: „Pogledajte, kantar ga
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Odrasli su uopće čudni. I svakim danom daju nam novog razloga da nad njima beznadno mašemo glavom. Možda u suštini i nisu toliko loši, samo bi ih trebalo drukčije odgajati; za vremena, dok su još mali.
Tesla, Nikola - MOJI IZUMI
sam živeo oprezno i umereno i možda je najneverovatnija stvar da sam tri puta u svojoj mladosti bio prepušten bolesti, beznadno fizički razoren i napušten od lekara.
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
I sami malaksali, gotovo beznadno ali još uporno, mi uglavnom svođasmo svoj posao na to, da krepimo zaostalu snagu jedne upravo lude rase na bezuman
Ćipiko, Ivo - Pauci
Naglo je pošao na put, hvatajući se toga zadnjega utočišta kao utopljenik slamke. Sada uviđaše da ni to ne pomaže i beznadno razmišljavaše o svojoj nesreći. Iznad sela zalazio je mjesec— još je tek virio iza mrkih stabala.
” Gorko požali što se oni dani neće već nikada povratiti i beznadno gledaše u selo. Čemu sva ta naučna filozofija što zapostavlja istinski život, kada nema u sebi ništa što je opravdava?
? I on ne može više da misli, bol ga savladava. Stisnu još rukama sliku i beznadno je spusti u kovčeg... .. ... U sobi je tišina, a sa ulice čuje se veseli smijeh čeljadi, hodanje i dozivanje.
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Groznica ga je tresla, sav izlomljen bio je čamac, a mreže beznadno uništene. Ali, mudar je bio ribar Luka: ne pokaza da žali čamac, ne reče unuku tešku reč.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Prolazili su, potišteni, raspasani i obradatili, a na sva pitanja samo su beznadno odmahivali rukama. — Ne pitaj, izdaja na sve strane: kad pušku dobiješ, ne daju ti municije, gdje ima municije, neko