Upotreba reči bečlike u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Njegov ekipaž pozdravljali su, ne samo vojeni postovi, nego su ga zagledale milostivo i Bečlike, koje su se vozile na Gürtel. Bilo se razvedrilo u Beču i nepogoda je bila prošla, a nije ni prosula kišu.

Češlja i caricu, i Vijenu, i Božičku, i njega, i sve njih, a laže toliki narod koji je verovao u Hrista. Te njegove Bečlike uzdišu, suze plaču, šapuću zaljubljeno, tako da se ljubav čini, za njih, pitanje života, ili smrti.

Isakoviči su, zevajući, slušali o Beču. Žene su, istina, raspitivale, kako su Bečlike obučene, ali uzgred, i to. Pavle im je pričao, kako trgovci ženskih haljina, iz Pariza, imaju običaj da šalju, u Beč,

Mnogo više bestidna, pa zato i plodnija. Gospoža Montenuovo bila je, zbog toga, klasičan primer Bečlike, koja daje utisak da je sto puta prevarila muža, a nije nikada. To je, međutim, trajalo, tako, samo prvih godina.

Ljubaznice kirasira, u Temišvaru, većinom Bečlike, prve su bile zapazile i razglasile tu pojavu, u serbskom braku, i upirale bezobrazno prst u čoveka, koji je bio

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Puhalo (defacto ime je bilo Puvalo), koji je, u Beču, znao mog ujaka Vasu Vujića i dolazio mu u kuću, zbog moje ujne, Bečlike, i srpstva.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

— Zamislite kad ja, posle rata, odem u Beč i kad im kažem da sam stajao onde, gde su padali kuršumi? Sve će Bečlike s ushićenjem reći za mene: kriger!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti