Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
djece, sa žaljenjem što ih osjeća tako izblijedjelo, kroz koprenu prorijetke sive daljine, odijeljene hladnim staklom bešćutnosti. Pa je odlazio. Katkad, možda, ponešto smiren, neizvjesno utješen.
Poznam spečenu suhoću kad presuše suze, kad se u prsima zgrune tvrda ledena gvalja. Poznam klonuća u pustoš bešćutnosti. Poznam časove kad je duša prazna kao presušen bunar. To je kratak predah istrapljenom mesu.