Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Prebroj avam potopljene dane i vraćam se u moje Hašane. RĐAVO ORUŽJE U Bihaću, iza doma Bačkog, svako veče, čim bi suton pao, hitali smo na večernje sijelo pod gust orah, širok, otežao.
Od kuće sam već nedjelju petu u Bihaću, u daleku svijetu. Da li me se sjeća dobri Žućo, je l' Šarulja telence dobila, šta li rade jaganjci i ovce, da l'
Čak i ovdje, usred internata, ima braće od toga zanata. O Bihaću da ti nešto pričam? Ne vidiš ga od silnih dućana. Ljudi vrve tamo i ovamo, smutila me gužva neprestana.
Pokraj stroga kamena međaša prođe samo tužan harambaša. A već sjutra, tamo u Bihaću, na kapiji gimnazije naše, sjatiće se moji znanci stari, kao i ja, puste četobaše: svaki drži nogu u stremenu i