Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Donja mu je usna malo visila, a gornja je malo uzdignuta, te se vide bijeli kao snijeg zubi, malo iskrivljeni kao plot koji je posrnuo.
A kad mrak pritisne zemlju, neko se šunja pored popova plota. Ne bijeli se na njemu seljačka košulja, ni na putu ostaje široka stopa od opanaka.
Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
On povazdan promuklo viče: — Miš bijeli sreću dijeli! Još kao dijete došao s planete! Kazat će ti sat kad ćeš slomit vrat!
Oko neobičnog čovjeka okupi se začas velika gomila ljudi. Neko začuđeno povika: — Pazi, pazi, bijeli miš prorok sakrio se među svoje srećke! Uplašio se lava. — Tako je, tako! — potvrdi skitnica.
nagnu se nad otvor, spazi u mraku džaka nekakvu neobičnu dlaku, uzviknu i toga istog trena desi se strašna stvar! Bijeli miš omače se iz svog sanduka i upade u sam džak! — U pomoć!
— Evo, ja ću se poduhvatiti toga posla. Bijeli miš poče marljivo da grize džak. Najprije načini toliku rupu da se mogao on sam izvući, a onda uze da dalje grize džak,
Svi su bili na smrt uplašeni. — Otkud ti živ, bijeli stranče? — začudi se sivi miš domaćin. — Pa napolju pada čitava kiša od mačaka.
— začudi se sivi miš domaćin. — Pa napolju pada čitava kiša od mačaka. — Ja sam čuveni Miš prorok — odgovori bijeli miš. — Imam dobrog prijatelja mačka Tošu, i dok je god njega, ne bojim se ni stotinu mačjih kiša.
su mačke otkinule pola repa, prvi se javi za riječ: — Strašljivi i oprezni mišji narode, došao nam je u goste čuveni bijeli miš o kome pričaju stare mišje priče. Njega treba da izaberemo za svoga vojvodu.
— U srećki broj tri stoji mudri savjet: „Bjegunova majka ne plače.“ Treba, znači, od mačaka bježati — reče bijeli miš. — Ura, tako je! — povikaše miševi. — To je zaista mudar savjet.
Niko se nije javljao za taj posao. — Eto kad se dogovorite ko će to raditi, dođite pa mi javite — reče bijeli miš. — Stanovaću kod svog prijatelja blizu stare kruške. Miši se počeše razilaziti vrlo zabrinuti.
Do viđenja, prijatelji, ali nikako više u džaku! Bijeli Miš prorok pozdravi se s drugovima i krenu na put pjevajući neku staru pjesmu poljskih miševa: — Pšenična polja ambar
Matavulj, Simo - USKOK
među onijem stasitijem brđanima; bješe okošt, velika grbasta nosa, tankih, bijelih brkova, sitnijeh, plavijeh očiju, a bijeli bičevi kose udarahu ga po plećima, kao što ga udaraše i velika medalja.
Krcun, koji se često osmjekivao, reče: — Ma, ti misliš, đedo, da sav bijeli svijet zna naše rabote, da zna ko su bile vladike Sava i Vasilije i car Šćepan i kad si ti barjak nosio i vojevao!?
Stane reče: — Tamo su već sve djevojke iz našega i još iz tri brastva, osjem silne rodbine Šutovića po ženskoj krvi! Bijeli svijet! No, čim ručate, hajte momci da poigramo. Za tebe, Janko, niko od izvanjaca neće pomisliti e nijesi Crnogorac.
Radičević, Branko - PESME
I ostalo što je za potrebu, Te s' makoše tajom unaprijed, Jedan na tu, drugi na 'nu stranu, Ponajviše put dvora bijeli — Ma za Musta već su potamnjeli.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Bolan, čoče, ja sam stotinu puta poželeo da manem i kuću, i čeljad, i svoje selo, pa da zaždijem kroz bijeli svijet, stranputicama mog veselog Nidže. — A nama se rugaš, a! — veselo dočeka samardžija.
Obazre se na rastreperene svijetle ljepotice, obasjane blještavim jutarnjim suncem, i začuđeno reče: — Pazi ga, sve se bijeli kao da smo na omladinskom zboru. Još samo komesar govor da održi.
Kuda ćeš, de, pobogu si brat, u bijeli svijet, gdje nema ni Bosne, ni svog sela, ni našega govora, ni majke krave, ni šljivine grane.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
“ Ubrzo noćnik otpraši snijegom, zamače repom za prvim brijegom, pod bukve stare, u bijeli vir. U kući Mačak pospano zijevnu i lampa dahom posljednjim sijevnu, pa naglo zgasnu. Zavlada mir...
“ Putuje barka ko labud bijeli, na pramcu Mačak, kapetan smjeli, pažljivo stražu straži. Mačak se morem neznanim skita, neznanoj zemlji u susret
Bježim odmah u svijet bijeli.“ Skoči Sivko, pa na vrata, maglu hvata. Luta šumom, vjetar huči, a na panju
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
pa ih pohvatali, jadnu našu braću sokolove, Dalmatince i hrabre Hrvate; pa brodove njima napunili i tiska' ih u svijet bijeli, te dovukuj blago iz svijeta i pritiskaj zemlje i gradove. SERDAR IVAN A sudovi bjehu li im pravi?
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Primorjem (i svuda umnimom) razvijao se listak po stablima; pobrđem, bijeli cvijet okitio granje, pa čak i po planinama, četinjasta gora trunjaše uvehle kite da ih zamijeni svježima.
Sad bijaše u nekoj vojsci. Soldati nošahu gaće modre (kao i oni prvi), a bijeli gunjić i nekakve svijetle kape, kao da bijahu zamazane.
“ „Bjehu li konji bijeli jali crni?...“ zapita važno, Petar, šura mu. „Jadi ih znali, bjehu svakojaki! Ele micasmo se kroza njih, ama nikad
A baki sad udijelite što, rad sretna šićara!“ Svi, smijući se, stadoše tražiti po fišeklijama i za kolanom koji bijeli grošić, da babi poklone, a dvojica vješti selu, odoše po nepoznata čovjeka. Do malo se vrtahu trojica.
A zgodan mimo momka, gle’te! Bi li rekao da spava!“ I zaista, Janko ne nalikovaše na mrtvaca; njegovi bijeli obrazi, kao da će se nasmijati do malo; njegove veđe kao da će se otvoriti, kad se momak prene. „A što ćeš, serdaru!
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Hladan kao stena. Čist kao sunce. Čuva ga kao oči u glavi. Šuti kao mramor. B) SUPROTNA Batli kô bjeli zec. Bijeli se kao tava na snijegu. Boji ga se kao vrana skeledžije. Boji ga se kô nakovanj čekića. Boji ga se kô sveća pomrčine.
Nema leta bez Đurđeva dana, Niti brata dok ne rodi majka. Ne plače slijep što nije lijep, Već što ne vidi bijeli svijet. Ne straši se muški umrijeti, Već se boji sramotno živjeti.
Ti mene čuvaj od nokta, a ja ću tebe od svakog zla. — Kažu da govori bijeli luk čoveku, i valja da znači da je bijeli luk zdraviji kad se ne ljušti, nego onako bez ljuske kad se jede.
Ti mene čuvaj od nokta, a ja ću tebe od svakog zla. — Kažu da govori bijeli luk čoveku, i valja da znači da je bijeli luk zdraviji kad se ne ljušti, nego onako bez ljuske kad se jede. Ostavi me bez druga, rodiću ti za dva druga.
VI GOVORNE IGRE A) BRZALICE (IZRAZI ZA BRZ IZGOVOR) — Gra’ bijeli, gra’ žuti, gra’ žućačić. — Žute čizme u čizmedži-baše. — Javorov jaram, javorova ralica-ralo drvo javorovo.
(Vetar) 249 — Bijele pčele, na tlo sjele; oganj pade, njih nestade? (Sneg i sunce) 6. NEBESKA TELA 250 — Bijeli konj sve polje preleti, kopito ne pokvari? (Mesec) 251 — Vidi se, a ne da se rezati?
ga posiplje šeničnim brašnom po mokrim obrazima, kako će mu brašno dobro prijonuti, pa kad se tako nabrašni, ogrne se u bijeli lencuo mrtvački, zaveže glavu bijelom krpom, stavi između usnica nekoliko zrna oguljena luka bijeloga (česna) kao da su
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
90. Pruži platno od mora do Dunava, pa ga savi u oraovu ljusku. 91. Puna greda bijeli pera. 92. Puna soba za krajcaru. 93. Puka tepsija zlatni koščica. 94. Puna crkva đaka, ni od kuda vrata. 95.
110. Sjede na vraga, ode bez traga. 111. Sjedi vila navr vila, čeka sinova iz bijeli gradova. 112. Sjedi gospa u dvoru, kose joj na dvoru. 113. Sjedi Mara nadno grada, puštila kose dovr grada. 114.
130. Jaje. 131. Kuća i čeljad. 132. Vodenica i valjalica. 133. Vinova loza. 134. Pendžeri na sobi. 135. Bijeli luk. 136. Dimnjak. 137. Pr..ž. 138. Peć sobna. 139. U svijeće. 140. U bisaga. 141, 142. Jagnje i rep mu. 143.
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
“ Slavoglasno horenje muzike i pjenije besmrtnih likovah počelo se bješe utišavat; već bijeli nebesni polkovi sve mostove bjehu napunili sa svojijem divnijem masama; svak se svome povraćaše stanu, neki
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Po nejasnim nagovještajima moja će bolničarka naslutiti da se njoj, kao članu koji se otkinuo od kuće, odgacao u bijeli svijet i tamo našao nekakav svoj hljeb, namjerava osporiti i izigrati pravo na nasledstvo.
Za njima je ostajao neobran njihov kukuruz, nezavršena njihova parnica o međama, nepokrivena njihova pojata — prozračni bijeli skelet izukrštanih greda, kavez pun zarobljenog plavog neba koji još čeka pokrov toplog crvenog crijepa.
oko tjeskova i kružile u zlatnim spiralama nad koševima grožđa, u polusjeni su titrale žižave zavjese mušica, a suhi bijeli kameni pragovi žedni od sunca, zaštrapani cijeđom, brzo su upijali rumene kapljice koje su naglo modrile.
Ta će glavna ženska uloga biti Djevojka. (Svakako bjelina, bijeli til, bez ukrasa; nipošto kakva plavetna „dindrlica” à la Gretchen, to bi bilo frivolno.
Nego radije se presvuci pa da sve troje zajedno malo prošetamo. Dok je iza pregrade prao ruke i svlačio bijeli mantil, rekla mi je ispričavajući ga: — Morate ga izniniti. Danas je imao novih okapanja oko one parcele u Lučikama!
Idealan završetak, kakav se samo poželjeti može!... Ustade navlačeći rukom naniže bijeli prsluk fraka na trbuh koji je već bio počeo da se zaokružava.
jedna od onih prostranih starinskih kočija kojom se služila sudska komisija za obdukcije po selima i kojom su se crno-bijeli parovi mladenaca vozili u crkvu na vjenčanje i iz crkve na parobrod.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
sin neće pošteno ajluke plaćat kô njegov otac, te se počnu zdogovarati kako bi se najlakše naplatili, pa da idu u bijeli svijet. Najmlađi se sluga sjeti nečem, te će im reći: — Ne bojte se vi! Kakav svijet?
Sunce je lijepo sjalo, a kad pogledaju naniže, ispod stijene se nešto bijeli baš kô pamuk. To je bila pala magla naniže od njih.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Ide, a snatri o nečemu nejasnome. A pred njom dolje, po uskoj pučini, gone se bijeli valovi, kao ovce u trku, kad ih na so vabe.
drveta limuna i naranča ističu se mrkim prelijevanjem zelenila, iz koga viri prožutjeli sočni plod, a krajem bijeli se žalo, i tu je svjetlije more načičkano pjenom valića koji se tek zameću.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
— poklonio za pedeset bijeli' medžedija. Eto ti i te šubaretine, a evo ti oružlja, pa se naoružaj, štono ima riječ, do zubâ. Čuj sad što sam ja ižinjô.
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
, 6419; upor. i Mojo Medić, Bijeli luk i nokat, Javor, 1891, 189 id.). Zanimljivo je takođe narodno verovanje da b. l. može pomoći protiv metilja (»za dva
l. (TRĐ, KNR, 36). Literatura: Mojo Medić, Bijeli luk i nokat, Javor, 1891, 189 id.; Tih. R. Đorđević: Beli luk, Karadžić, 4, 1903, 194 id.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Valići se kotrljali do u zaklonicu, do samih Ivinih nogu. Plačkaju bijeli, isprani kamen, iza koga je još tek uska pruga hlada, gdje se osluškuje blagi šum u sjajnoj i toploj prirodi...
Čeljad iziđe napolje. Zahladilo je. Led se na mjestima naslagao i bijeli se. Nizbrdicom otiče voda i nosi sitnež i ispresjecano lišće. Ljudi zgledavaju se tugaljivo i počeše se razilaziti.
se jednolično kotrljanje pijeska što ga vali, vraćajući se, za sobom povlače; i kad se val vrati, dok ne stignu drugi, bijeli se kraj.
Šantić, Aleksa - PESME
stoljetnih dana Gdje kućica stoji krečom okrečana, Pa ko da su vjetri snijeg nanijeli — Spram jarkoga sunca ona se bijeli, A noću, kad jasna mjesečina grane, Pod širokim dudom sva treptati stane...
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
si; ti se kaži zemlje Karavlaške: „Služio sam bega Radul-bega, ne šće mene službu da isplati, pak ja pođoh u svijet bijeli, da đegođi bolje službe tražim; pak sam čuo za svate careve, i pristô sam nezvan za svatovi rad' komada ljeba bijeloga i
Tako drža tri mjeseca dana. Ni tu nije golema zuluma; Arap uzja tanku bedeviju, naćera je kroz Stambol bijeli, dođe pravo pod careve dvore, viče cara iz grla bijela: „More care, izvodi đevojku!
Pođe Arap kroz Stambol bijeli sa đevojkom i sa svatovima. Kad su bili ispred Nova hana, opet hanska vrata otvorena; Arap nagna tanku bedeviju, da
Otale mi Iva ispratiše i na more vodu naturiše, iz ćemija njega isturiše, ode Ivan zdravo i veselo. Ja kad bio pod bijeli Žabljak, viđe Ivan svoje b’jele dvore: bijeli se u visinu kula, na ćošeta sićani čardaci, a sjaju mu
Ja kad bio pod bijeli Žabljak, viđe Ivan svoje b’jele dvore: bijeli se u visinu kula, na ćošeta sićani čardaci, a sjaju mu srčali-pendžeri; viđe Ivan, pa se uželio, ždrala konja fati
Tvrđa vjera, brate, od kamena, nitko t’ dara dijeliti neće; prevedi mi snahu preko mora, dovedi je u bijeli Žabljak, i ja ću te, brate, darivati: daću tebe dvije čizme blaga, i daću ti moju kulu zlatnu, koja bere devet litar’
To izusti, laku pusti dušu. Pobaci ga Crnojević Ivan, a pohiti u bijeli Žabljak. Ja kad dođe pred gradsku kapiju, a pred gradom koplje pobijeno, a za koplje vranac konjic svezan, sitna mu je
mrtvačkim progovara glasom: „Srijem zemlja steć će gospodara — il̓ boljega, ili će gorega; moji konji i sivi sokoli i bijeli ukraj Save dvori mome bratu Zmajognjenom Vuku; moje blago mojoj staroj majci, nek se rani i oda zla brani; moja luba,
Kad su bili bijelu Lijevnu, ugledaše prokleto Lijevno, đe u njemu bijeli se kula; tad govori stari Vujadine: „O sinovi, moji sokolovi, vidite li prokleto Lijevno, đe u njemu bijeli se kula?
u njemu bijeli se kula; tad govori stari Vujadine: „O sinovi, moji sokolovi, vidite li prokleto Lijevno, đe u njemu bijeli se kula? Onđe će nas biti i mučiti: prebijati i noge i ruke, i vaditi naše oči čarne.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
zatim, u neoznačeni sat iste noći, ove tri pijane figure izvukoše se pomoću svojih nogu i vlastoručno iz jame i sasvim bijeli od kreča ličeći na vukodlake i tome slična praznovjerna priviđenja, uputiše se u groblje.